Marketing
Antena
Danas mi je video sastanak u firmi onako pravo digao živac.
Nije dosta bilo one ludjakinje iz Berlina koja nas sad na proljeće, kad su dani dugi i moglo bi se malo rashladiti u večernjoj šetnji, misli moriti policijskim satom svaki put kad incidenca prijedje 100.
Nego će nam od drugog tjedna gurati i štapove u nos dvaput tjedno na poslu (gurnite ih svojoj materi u guzicu tamo u domu u koji ste ju šutnuli).
Mislim treba održati incidencu iznad sto tamo negdje do izbora na jesen.
Tako da imamo razlog da ih ne bude.
Izbora, jel.
Jer je izvanredno stanje.
A kako to bolje izvesti nego testirati sve i svakoga svaki dan.
Pa si mislim jebite se svi skupa.
I firma.
I projekti.
I šef.
I njegov sin.
I kreštava pizduljetina iz kadrovske koja nam se danas predstavila.
A koja je jučer iz jaja ispala.
I koja "vozi bicikl i obožava sport i zdravu hranu" (ma napuši se qrca, jebe se meni što ti radiš ni što ždereš u slobodno vrijeme, da imaš pojma o poslu ne bi takve nebuloze iz Priručnika za preko veze zaposlene "Personalere" srala), kao da piše pismo doktor Sommeru u Bravo a ne da se predstavlja tehničarima i inženjerima kao nekakva potpora.
I sad će ona nas savjetovati.
Buahahahahah.
O čemu će me takvo nešto savjetovati?
Kako promijeniti gumu na faking biciklu?
Naručiti za marendu brokoli ili tofu?
Ma mrš.
I ti.
I onaj koji te zaposlio.
I Andjela.
I corona.
I njene mjere.
Napušite se onako pravo.
Da sad ne spominjem čega pa da svi budu zgroženi.
I tako sam danas lijepo ranije no inače odjebala sve i zbrisala u pizdu materinu.
Na brdo iznad starog šporkog grada.
Gdje su se već prije mene nasrali neki, kojima je pretpostavljam kao i meni bio pun kurac svega.
Ili su, a što je vjerojatnije, tu samo da bi meni dodatno išli na qrac.
No možda ima i zabavnih pizduljetina iz kadrovske.
Iliti hjuman resursa.
A koje ne voze bicikl u slobodno vrijeme nago se strmopizdvaju sa brda.
Pa ih čovjek može zamisliti u onoj epizodi Mućki kad se Del zmajem zabije u antenu.
I tako čovjeku/ženi poprave dan.
A eto, ni tu se nije dalo bez gradjevinske mehanizacije i gradilišta.
Koje je na ovom mjestu već godinama.
Nikako da završe radove.
Od jeseni nisam bila na ovome mjestu i danas mi se šuma učinila puno šugavijom nego inače,
više neko rijetko govno od drveća nego prava šuma.
A i ova prazna igrališta na kojima klinci normalno "tamburaju" sad više sliče na kulise vještice iz Blaira, negoli na mjesto na kojem bi se čovjek opustio.
Pa se mislim, jebem ti dan kad sam došla na ideju doći u ovu prokletu državu
i mislim se malo kakav tek debil moraš biti da u ovo corona vrijeme doseliš ovamo.
A i takvih ima.
Vjerojatno takav da si čitao nebuloze onakvih ko ona Gastarbajterica nove generacije, a koja je pisala hvalospjeve "Leiharbeit" firmama.
No ima corona i dobrih strana.
Pa je tako zatvoren Märchenparadis.
Iliti bajkovni raj.
Tipično okupljalište heidelberških zelenih i njihovog podmlatka.
A koji više sliči paklu nego raju.
No sve je to stvar pristupa.
Dok se meni riga od svih tih tabli sa kojekakvim pravilima i upozorenjima, prosječni Nijemac gledajući i postavljajući ih doživljava orgazam.
A prosječna gastarbajterica nove generacije pohvalit će gazdu jer se eto, tu zna što je red, Švabo je to, a on zna (kurca moga).
Vau vau.
Vuf, vuf, vuf.
I za kraj prosječnog imbecilnog posta ni o čemu najbolje paše malo isto takve maneštre skuhane na brzinu od ostataka svega i svačega.
Potraje li ovo još koju godinu izlizat će mi se polako kompilacija za kraj.
And the world could die in pain
And I wouldn't feel no shame
And there's nothing holding me to blame
Makes you want to feel, makes you want to try
Makes you want to blow the stars from the sky
And I'm taking myself to the dirty part of town
Where all my troubles can't be found
Makes you want to feel, makes you want to try
Makes you want to blow the stars from the sky
And I can't stand up, I can't cool down
I can't get my head up off the ground
Post je objavljen 13.04.2021. u 22:20 sati.