Ima jedna stara narodna,zbog koje će možda sada mnogi pasti u nesvijest,mahati lepezama,razbijati po kući,.preklinjati mene,a možda će mi se i mami doma štucati.Isto tako mnogi će sada rogoboriti,a neki će me i nazvati teškim običnim prostakom,seljačinom,no bez te narodne neće proći,pa da puca na sve strane,a ujedno će i ta poslovica dati naslov.Rijetki će možda to moje prostačenje shvatiti istim onim osjećajem kojeg ja sada imam dok ovo tipkam.
Od kurve kurca ne buš dobil
1880 godine tadanja mladež ,hrvatski studenti predali su i napravili lovor vijenac te ga predali Milki,kao najvećoj nadi hrvatske opere,ali na audiciji za stalno mjesto u zagrebačkoj operi ,Trninu dakako ,što drugo-odbijaju,a biva primljena jedna Švicarka.Nakon toga je naša Moslavka svoj glas,ali moramo reći i glas male Hrvatske prenijela i pronijela svijetom,baš iz inata,pjevajući uglavnom Wagnera,pa će ju i New Yorkški Met pamtiti kao najveću Wagnerijanku.Tek poslije te svjetske slave,naši su se neki ,možda ,kresnuli glavom o stol,i ona pjeva Ljubav i Zlobu,našeg Lisinskog u Zagrebu.Nekoliko je puta pjevala pred našom publikom i to uvijek besplatno u dobrotvorne svrhe – u korist Zavoda za slijepe primjerice,no ona ipak umire kao Bavarska komorna pjevačica u zemlji koja ju je tako lako odgurnula od sebe.
Velika Katarina Milka Ternina – Trnina rođena je u malom skromnom Vezišću kraj Križa u Moslavini,od oca Tone i majke Franjice.Otac je bio mlinar,ali je rano umro na povratku sa sajmišta gdje je zadobio upalu pluća.Obitelj se razdvaja,majka i brat ostaju u selu,a naša Milka prvo odlazi k časnim sestrama,a onda ju k sebi uzme njen ujak pisac Jurković,koji joj omogućuje školovanje pjevanja.
Nakon Zagreb odlazi u Beč na konzervatorij,da bi se kao debitantica vratila u Zagreb i prvi puta stala na daske koje život znače kao Amelija u Krabuljnom plesu 11 travnja 1882.godine.Zaredale su se uloge po cijeloj tadanjoj Europi,a kasnije i svijetu.Proslavila je ime male,mnogima i nepoznate zemlje negjde na jugu austrijske monarhije,no,ona je uvijek i iznova ponavljala odakle dolazi,a upravo su je tamo odbacili i radije dali primat strancu,odnosno strankinji.Tek nakon velikog uspjeha dobiva počasno doživotno članstvo upravo onog kazališta koje je isprva nije htjelo primiti.Sve uloge u Zagrebu ,pjevala je na hrvatskom jeziku.Predivan dramski sopran,zvonio je operom.Poslije lutanja,vraća se u Zagreb i nastanjuje se na Gornjem gradu,gradu,svog djetinjstva.
Umire u Zagrebu 18.5 1941 u jeku ratnih zbivanja,pa je prošlo dvije godine,dok Europa i svijet nisu saznali za njenu smrt.
Sjećanje na nju ostaje nama i na nama,pa kad prođete Mirogojem sjednite na klupu ispred njena groba,na klupu ljubavnika i zaljubljenih ili se ti prolazniče zaustavi i poslušaj pjesmu hrvatskog Slavuja,kako kaže ploča na palači na Gornjem gradu,gdje je umrla velika Bavarska dvorska komorna pjevačica Milka Trnina.