Bilo je to neko
drugačije pitomo vrime,
neka drugačija
skromnija,
veselija priča
bez mrvica tuge
a puna smija.
Još uvik ćutim
slatkoću grožđa
i vonj maštila
punog vina.
Zvuk drvenih skala
šta put šufita vode,
okusa suvih smokvi
šta na teraci dide suši.
Još uvik
jasno vidim lita
i bosonogu dicu
šta vrućim asfaltom
Moru u zagrljaj trče.
Ko to more platit
te slike šta dušu liče,
šta s vrimenom
ožive sićanja,
kad san dite
bija ja.
Dean "Poss" Plazonić