Uvijek me oduševi dijalektom i potakne moj slavonski domaći, moje kuće govor. Hvala joj, zato joj posvetih ovu malu pjesmu.
TIHI DIVANI
Onak izsna ko da čujem
nana neš potiho divani
sam neznam komu
pa načuljim uho sasma,
al opet niš, sam nešt šušti.
Jel to oni men neće kazat
pa das patim od te muke
znatiželjne?
Ak se dignem čutće
i ko niš nije bilo,
a znam ja biloj, bilo.
Zat šutim i sam mislim
reć će meni omama
jerbo uho njeno
sve će čut, a i ono
što niko, nikad nije
pa ineće.
Post je objavljen 12.04.2021. u 09:36 sati.