Prije nego što pitate kakvo je prezime Ng, Celeste Ng je azijsko-pacifičkog podrijetla, odrasla je u Pittsburghu u Pennsylvaniji i u Shaker Heightsu u Ohiju. Njezin prvi roman „Sve što vam nikad nisam rekla" je dobio nekoliko nagrada nakon objave 2014. godine. „Mali požari posvuda“ je njezin drugi roman, a objavljivala je i niz kratkih priča.
Autobiografski element ovog romana jest mjesto radnje – Shaker Heights blizu Clevelanda je mjesto gdje je odrastala Celeste Ng, a radi se o planskom naselju koje je zamišljeno po idealima tzv. shakera, religijske skupine koja je vjerovala u vrline rada i planiranja.
Evo što urednici kažu o knjizi:
„U Shaker Heightsu, mirnom, bogatom predgrađu Clevelanda, sve je brižno isplanirano – od tlocrta vijugavih ulica do boja kuća i budućeg uspjeha njihovih stanovnika. Duh grada nitko ne utjelovljuje bolje od Elene Richardson, kojoj je igranje po pravilima nit vodilja u životu. Sve je savršeno dok u taj idilični mjehur od sapunice ne dođe tajanstvena umjetnica i samohrana majka Mia Warren sa svojom kćeri Pearl, tinejdžericom, i unajmi kuću od Richardsonovih. Mia i Pearl brzo će postati više od podstanarki: ni jedno od četvero djece Richardsona ne može odoljeti tom neobičnom paru. Ali Mia sa sobom nosi zagonetnu prošlost i prezir prema pravilima, koji bi tu brižnu zajednicu mogao okrenuti naglavačke. Kad stari obiteljski prijatelji Richardsona pokušaju posvojiti dijete kineskoga podrijetla, borba za skrbništvo dramatično će podijeliti grad – i staviti Miju i Elenu na suprotstavljene strane. Sumnjajući u Miju i njezine motive, Elena je odlučna otkriti tajne Mijine prošlosti. Ali zbog te opsesije platit će neočekivanu, strašnu cijenu.“
U jednom svom aspektu, ovo je roman odrastanja – petero tinejdžera koji otkrivaju sebe, jedni druge, i probijaju se iz djetinjstva u odraslost.
U jednom drugom aspektu, ovo je i roman o „izvana gladac, iznutra jadac“ sindromu malih gradova – ništa nije tako savršeno kako se čini, a nesavršenosti imaju tu manu da stalno pokušavaju izviriti van, sve dok nisu toliko velike da se više ne daju niti sakriti.
Ovo je i roman o onom kompliciranom pitanju koje mori i hrvatsku javnost ovih dana (pa mi je sada zapravo nekako drago da kroz roman mogu progovoriti i o tome, pozvana ili nepozvana) – je li za dijete bolje da ostane sa svojim biološkim roditeljima, iako će time možda biti osuđeno na siromaštvo ili na slabije prilike, ili je bolje dijete dati udomiti ili posvojiti ljudima koji dijete silno žele i koji mu mogu priuštiti bolje prilike, najbolje školovanje i najbolju zdravstvenu skrb (ova situacija kod nas čini se nedvojbena, jer mjesto gdje dijete ima ljubav je nedvojbeno bolje od mjesta gdje je dijete u životnoj opasnosti i gdje ljubavi za njega nema).
Ovaj roman ne daje odgovor na to pitanje, iako mi se nekako čini da daje za pravo i da simpatizira s biološkim roditeljima, vjerojatno stoga jer se doima lakše voljeti djecu i sve im omogućiti iz pozicije blagostanja, nego iz stanja oskudice. Roman govori, naime, o ovom pitanju i iz položaja djeteta – dijete će se uvijek svrstati uz svog roditelja koji ga voli, bez obzira na to koliko ga fascinirao novac, životni standard ili mogućnosti drugih roditelja. I to je, pretpostavljam, glas za onoga koji se bori za svoje dijete.
Kao netko tko se marginalno susreće s oduzimanjima djece iz obitelji i povjerama djece da stanuju s drugim ljudima dok se roditelji ne snađu, mogu samo reći da je sustav spor, da ne uzima u obzir činjenicu da djeca rastu brzo i da je šansa roditeljima da se snađu, zapravo medvjeđa usluga njihovoj djeci, koja kroz godinu ili dvije, neki čak i dulje, u sustavu, gube i neke nepovratne emocionalne platforme koje će im nedostajati kasnije u životu.
Što se tiče knjige „Mali požari posvuda“, pročitajte ako su to teme za vas. Svakako ćete imati priliku i pogledati mini-seriju s Reese Witherspoon ako vas knjiga ne pronađe.
Post je objavljen 18.04.2021. u 08:47 sati.