[Nije baš sasvim fotografska tema, ali jednostavno moram....]
Kako u svakom vicu ima istine, može se slobodno reći kako ovaj vic jako dobro oslikava princip rada hrvatske birokracije i državnih institucija. Naime, mi imamo "institucije" i birokratski aparat koji imaju tendenciju hipertofije uhljebljivanjem kojekakvih funkcionera i aparatčika, i koja guta goleme količine novca (kako iz državnog proračuna, tako i putem kojekakvih nameta i taksi), u medijima često diže buku oko nekog "problema" (često izmišljenog od strane te iste intitucije ili birokracije), malo "zadimi" nekim uredbama, direktivama i pravilnicima (da bi ostavili dojam kako "mnogo i naporno rade"), da bi na kraju po pitanju onoga što bi kao trebali riješiti i napraviti naprave - jedno veliko ništa.
Puno češće, zapravo gotovo redovito, samo izazovu kontraefekt, jer u ogromnom broju slučajeva one bitne probleme uopće ne rješavaju, već samo stvaraju probleme i tovare birokraciju onima koji uopće nisu problem - svojstveno je "institucijama" i birokraciji da za banalne stvari rade "overkill", odnosno djeluju preko svake mjere zdravog razuma, i pri tome su agilni poput Usaina Bolta na 100m, dok su po pitanju velikih i vrlo ozbiljnih problema inertni poput mrtvog puža u pekmezu, redovito ne podizimaju ništa značajno, a eventualno se pokrenu tek onda kad njihovi gafovi i nerad završe u medijima, pa javnost dozna da ne rade posao za koji su plaćeni!
Dokazalo se to u zadnjem tragičnom slučaju smrti premlaćene dvogodišnje djevojčice - sustav je zakazao jer je "institucija" vratila dijete iz udomiteljske obitelji biološkim roditeljima koji su već bili poznati toj istoj "instituciji" po nasilništvu i zanemarivanju djece, a što je na kraju rezultiralo premlaćivanjem i smrću djevojčice od strane tih istih "roditelja". Iako je ta ista "institucija rekla kako je "sve bilo po propisima", sad je samo upitno hoće li druge "institucije", one pravosudne, odraditi posao "po propisu" i strpati te monstrue od roditelja iza rešetaka na dugi rok...!? Ili će se opet dogoditi da će dotični dobiti neku simboličnu kaznu, tek reda radi (i ako uopće) i to nakon maratonskog suđenja..?
No s druge strane, kada se npr. u nekom vrtiću ili školi dvoje djece malo počupaju oko nečega, odmah se dižu na noge socijalne službe, psiholozi, sociolozi, pedagozi, itd..., i pri tome svi od reda bulazne o "nultoj toleranciji (na nasilje)", a najviše se u problemima nađu roditelji kojima socijalne službe prijete oduzimanjem djece! A to se najčešće događa djetetu (i roditeljima tog djeteta) koje je zapravo žrtva u toj čitavoj situaciji (npr. u slučajevima bullyinga, kad zlostavljani više to ne može trpiti pa "pokaže zube" i odvali šamar zlostavljaču).
Uz to, po svemu sudeći ispada da kod nas zbog nebuloznih zakona i birokracije zlostavljači čak imaju veća prava od zlostavljanih, i onih koji zlostavljanima pomažu!
Nevjerojatno je s kakvim se sve problemima i apsurdima susreću: "Djecu moramo voditi u zatvor roditeljima koji su tamo jer su ih zlostavljali"
Dovoljno je još samo spomenuti proceduru usvajanja djece, a u kojoj glavnu riječ naravno imaju "institucije" i birokracija, a procedura traje toliko dugo da je dijete maltene već odraslo kada (i ako uopće!) bude usvojeno!
Post je objavljen 10.04.2021. u 08:20 sati.