Jučer smo dobili rješenja za grobnice, da pripadaju meni. Skup je to biznis al neću duljiti o tome, odavno sam izrazio želju po pjesmi pjesnika po kojem sam dobio ime "i nitko da ne dođe osim prijatelj drag...", a to je jedino moguće u Gorskom kotaru. Danas smo bili gore i imaju ljubaznu službenicu.
Ja sam sebi zamislio da ću kao nekad u Fužinama pojesti krvavicu, a Jin nepikantnu kobasicu, to su napravili baš dobru kombinaciju uz pristojnu cijenu, potpuno smo zaboravili da se u grijanim prostorima ne smije jesti, a vani je bilo izuzetno hladno.
Na kraju smo opet, na moj prijedlog, završili u Rijeci i onom pravom bureku kod braće...