Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/huc

Marketing

WELL, HELLO DOLLY



Petkom, nakon posla, cugamo kog Grobara.
Potom odemo doma, nešto čalabrcnemo, pa se opet skupimo kod Debilčeka.
Naravno, kad smo i sami debličeki.
Ha-ha-ha
Onda cugamo, a katkad se i napušimo pa ogladnimo.
Zakaj ti to pričam?
U prošli smo se petak napušili i ogladnili kao sto gladnih vukova!
Sjeli smo u džip i odvezli se 30 km do farme ovaca.
Uvukli smo se unutra.
Crni je u ruci stezao čekić.
Prišao je jednoj ovci i tup.
On tup, a ovca beeeee
Neće da se sruši.
On opet tup.
Ovca opet beeeeeee
Pa zbriše.
Crni za njom.
Valjamo se u blatu od smijeha… naravno prigušujemo smijeh… nećemo da nas skuže…
Tup tup tup … lupa Crni dok je ne usmrti.
Ubacimo ovcu u prtljažnik i klis…
Smijeh ne prestaje…

Scena druga: u Lakijevoj smo garaži, ovca je razapeta nasred prostorije, krv otiče u neku posudu, kantu štoli, Pipo joj dere kožu, no pijan je i napušen i traljavo mu ide…
Smijemo se… čitavo vrijeme se smijemo…
kako glupo… bože, kako glupo… ali jebiga, gladni smo… pijani, gladni i napušeni.
Trančiramo na smjenu, bacit ćemo odreske na roštilj jer za ražanj nemamo uvjete…
Miki let lampom pali vatru…
Stavljamo ovčetinu na užarenu rešetku, meso cvrči, oh, divno miriše…
Dok čekamo da se meso ispeče opet ispijamo pivu, i opet pušimo đoju, to jest ono što je ostalo od đoje, i onda jedemo.
Ima u tom našem činu i druženju nešto dublje od pajdaštva, nešto dublje od zabave i p'jane pustolovine, nešto plemenski, nešto iskonski divlje.
Osjećam se živim, stvarno živim, dok zubima trgam meso s plećke.
Dečki, jebi ga sve je ovo super ali možda smo nekom ubili curu, kažem.
Da bila je to lepa ovca, veli Čuki.
Gazdina mezimica, nadoveže se Pipo.
Povrijedili smo mu osjećaje, Miki će.
Koga će sada da gazda guzi, šmrcne Pipo.
Možda naoružan jurne u osvetnički pohod, primijeti Laki.
To bi već bio zaplet, već vidim naslov u Yutarnjem: zoofiličar u osvetničkom pohodu masakrirao petoro ljudi.
Rekoh, dosta, sada me već puca paranoja, samo treba da ovdje osvane neki nadrkani baja…
I fakat, tek što sam to izrekao, eto ti njega, frajer u kompletnoj vojnoj opremi.
U rukama kalaš.
Veli, štaje dečaci, zar ne znate da nema besplatnog doručka?
Cuki se usrao, ustaje, sve ćemo platiti, kaže.
Ne možete da platite. Ubili ste Dolly. Voleo sam je snažno.
Čekaj zar si stvarno jebao Dolly, zine Čuki u nevjerici.
Nisam je jebao, drekne ovaj, vodili smo ljubav ti izopačeni gade!
I ispali pojedinačni metak.
Opsa, ode Čuki.
Crni ustane i krene po svoj čekić.
Pucaj ovcojebu pizdatimaterina, ustane i Miki te razdrlji košulju.
Bam! – ode i Miki.
Ja se bacim na pod. Čekam.
Crni zgrabi čekić s banka i baci ga kao tomahavk. Baci ga nevjerojatnom brzinom i preciznošću. Pogodi ovcojeba nasred čela. Zatim se vrati na svoje mjesto i nastavi jesti kao da se ništa nije zbilo.
A tako Laki, Pipo i ja. Štaćeš, glad je glad.
Ha-ha-ha.
Serem.
Ali sve ovo do roštilja je istina. Smazali smo ovcu i pozaspali na dvorištu.
Nije nam prvi put da radimo sranje. Ponekad provalimo u kakav kokošinjac, ili peradarnik, zatučemo patke guske purane .. uzmemo si što nas volja…
Nije mi žao. Gade mi se ti glupi seljaci, ti opegeovci i njihove glupe seljačke žene. Njihovi glupi seljački životi.
Ja stvarno obožavam ta naša druženja petkom, ali postaje zamorno. Jučer mi se, evo, nije dalo izići. Ostao sam kući da gledam TV. Rekao sam pajdama: čujte dečki, ali mislim da imam Covid 19!
Prvi film bio je o nekoj mladoj narkomanskoj droljici.
Film je bio bez veze, ali privukla me glavna glumica. Velike sise, zamamno dupe, a lice k'o u polusnene Snjeguljice koja tucanjem želi biti vraćena u život.
Kat Dennings, našao sam na netu.
Pa dobro Kat, ti mala perverzna židovska droljice, sad ću da te izjebem. Jebat ću te do svanuća, a onda ćeš mi napraviti sendvič s šunkom cvrkutavim glasom pjevajući Somewhere over the rainbow…
Izvadio sam kitu, pljunuo u šaku i šljap-šljap-šljap
Onda sam gledao Umri muški 5.
Ostarjeli Bruce Willis bio je krajnje neuvjerljiv. Neki muškarci grozno stare. U vlastitom tijelu osjećao sam manjak Bruceove životne sile, njegovu tromost i mlitavost. Baš tužno.

Judy Garland, Over the Rainbow


Post je objavljen 09.04.2021. u 11:25 sati.