Izvukao je svoje sportsko tijelo iz auta.Sivo odijelo bilo mu je malo tamnije od boje auta i dobro se slagalo sa tamno plavom kravatom,koja je zabljesnula na sunčevoj svjetlosti poput vitezova mača.Kad me je ugledao pojavio mu se široki osmijeh.Shvatila sam ubrzo da drhtim,kao da izlazim na sastanak sa momkom kojim sam danima opsjednuta.Dok smo se penjali stepenicama,pitao me je kako sam i komentirao moju lijepu frizuru.
Čim je otključao vrata,prožeo me osjećaj topline,velik dvostruki prozori,puni svjetlosti,sve je mirisalo na moj omiljeni balzam od ruže.Na zidovima tapete boje sunca.
Vjerovatno ćete pomisliti da ovo govorim svim klijentima,ali doista vjerujem da vi ovdje pripadate,
Dakle jeste li možda zainteresirani,da date ponudu.
Osjetila sam kako mi hladna jeza ulazi u pluća.Zašto ne bih mogla kupiti stan.Je li to doista tako čudno. Zar doista nije moguće da promijenim život nakon svih godina patnje i pasivnog lutanja.Na kraju krajeva,krvavo sam radila i mučila se po bijelom svijetu,ako ga ne potrošim,tko će ga onda dobiti.
Biti opet u svom gradu. Sjajno.
U tom trenutku osjetila sam trnce tjeskobe. Morati ću obaviti toliko stvari,a nemam koga zamoliti,svi moji dragi su na nebu.
Ali pomoći će ljudi. Dobri ljudi.
Post je objavljen 05.04.2021. u 11:43 sati.