Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

U njenim očima...







Jesam li naučila podnositi patnju osjećajući težinu muka Isusovih?
Mogu li podnositi muku kao On koji ju je podnosio iz ljubavi...





Između početka i beskraja i tuge postaju sjenke življenog života.
Uklesane u stijenke srca, prelivene patinom sjete
odaju povijest ljubavi.






U krošnjama pored rijeke je šumio vjetar,
kovitlacima krotke tmine i plamsajima mjesečine
ispraćao noć.

Neretva je, pod navalom zvijezda tihovala,
neumoljivo je sunce, lomilo zidove staklene tišine,
darovalo nam romor svitanja.
Obale se sjećaju naših koraka, a nebo prebiranja
brojanice rasutih zvijezda.
Zatitrala je plava rapsodija davnog nadahnuća.

Donio si maslinovu granu, buket jorgovana
i miris proljeća u sobu.

Krepost izranja iz utrobe noći,
na križištu lazure i zlata uranja u mrežu budjenja.

Život je otvorio vjeđe, zatvorio oči beskraja,
okrunio prolazak kroz vrata sunca,
kroz misao oplemenjenu
šumom paperja.

Na prozoru bijela golubica.

Vidjeh uskrsnuće u njenim očima
i tvoj osmijeh u krošnji svitanja.

Dijana Jelčić





Post je objavljen 05.04.2021. u 07:47 sati.