Uskrsnuće je odgovor na praiskonsku čežnju koja se krije u svakom čovjeku. Ta se čežnja, s jedne strane, očituje kao želja i potreba da ustanemo uvijek kad padnemo ili se nađemo u grobu vlastite depresije. S druge je to strane čežnja za vječnim životom, za uskrsnućem u smrti. Za mene je Uskrs blagdan nade da sve u meni može biti preobraženo. Jer ako se i smrt može preobraziti u život, u meni nema baš ničega što se ne preobražava: nikakva neuspjeha koji ne bi postao novim početkom, nikakve tame koja ne bi bila prosvijetljena. No Uskrs je za mene također svetkovina kada slavim to što u smrti ne padam u mrak, nego ulazim u svjetlo, te znadem da sam siguran u rukama Boga koji ljubi. (Anselm Grün)