Isus, ta vječna zvijezda sjajna, uskrsnu i pobijedi smrt donoseći nam Svjetlost svoju, pokazavši da je smrt tek životni detalj i jedna ravnoteža koja se uvijek prelama u Svjetlosti božanskoj.
A mi, razasuti po prostranstvima neznanja, očekivano umorni i sjetni, kad pogledamo u te blage oči našeg Gospodina znamo, da nas On nikad ne napušta, znamo da je uvijek uz nas i da se ne skriva po kutovima tamnih sjena, već se objavljuje u Svjetlosti Njegovoj svakom biću koje Zemljom hoda.
Kad se ploča maknula tamo gdje je u krhotinama boli tijelo Njegovo ležalo, zasjala je ta vječna zvijezda i njen sjaj ne prestaje ni danas, a rane povijene su nestale i krune od trnja su uvenule i cijelo zlo Njemu naneseno se istopilo, da bi On uskrsnuo i novi život nam donio.
I onda ćemo se sresti jednog dana sa Njim, kad se zatvore staklena životna vrata i kad se otvore dveri Neba, a misterija će se tek onda objaviti iskrenom srcu bez raspadajućih konsonanata i neusklađenih vokala.
I onda će nas On uzeti za ruku i povesti tom zlatnom stazom Vječnosti prema Ocu Nebeskom, jer jedino po Isusovom putu dolazimo do Oca Nebeskog.
napisano: 16.4.2017. u 11:55h | pjesma je iz moje 13. zbirke poezije "ISUS, TA VJEČNA ZVIJEZDA SJAJNA"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj:978-953-354-118-1 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.