Marketing
Retfala
Stilska razdoblja se smjenjuju,pa tako i klasicizam ,poslije raskošnog baroka i kičastog rokoka smiruje strast i dobiva novu dimenziju ljepote.Struktura se ravna,a unutarnje uređenje postaje smirenije i usklađenije.
Nebriga naspram baštine postaje upravo zapovjedna sa prodajom povijesti i busanjem iste u prsa kad to odgovara trenutku i to isto busanje prestaje upravo onog trenutka, kad taj moment uzvišenih srcedrapateljnih istupa sa glasnim povicima u boj i kad govornik siđe sa scene,uđe u bijesan auto i čeka nastavak sapunice malo promijenjenog teksta u drugom gradu,mjestu ili selu.
Poneki puta zaista mislim da je bolje da je sve skupa bilo srušeno i poravnano sa zemljom,nego da služi samo u histeričnim nastupima lako povodljivom narodu,koji isto tako okrene leđa istoj toj ideji kretanja povijesti,čim se spusti zastor i makne pozornica.Zaboravljamo da je ipak povijest učiteljica života i preko tih građevina,jer se obrću samo likovi,a sve ostalo ostaje tamo gdje je i stalo u kruženju vremena.
Posjed u vlasništvu Koroga zatičemo u srednjem vijeku,ali pod imenom Petrus,Petrocz sa većinskim mađarskim stanovništvom,kalvinističke vjere.Značajnije promjene i razvitak sela dogodio se poslije dolaska Osmanlija na to područje,koji su bili tolerantniji prema protestantizmu,a isti je bio izuzetno jak te je godine 1530 ovdje ustanovljena i kalvinistička župa.Podkraj 17 stoljeća,a u strahu od ratnih događanja,a kako se Osmanlije htjelo istjerati iz ovog područja,a dogodilo se to 1687 godine,stanovništvo je razbjeglo po šumama,a svojim povratkom natrag selo Petruš sada nalazimo pod imenom Retfala (mađ. ret- močvara rit,falu- selo),pa ga slobodno možemo prevesti kao selo u močvari ili selo u ritu.
Do 1750 godine,selo je bilo pod kraljevskom bečkom komorom,kad prelazi u ruke grofovske obitelji Pejačević,sve do 1916 godine,i to je bio najistočniji posjed ove obitelji,koja je ostavila izuzetan trag u hrvatskoj povijesti,ne samo politički ,već književno i glazbeno.
Dvorac Retfalu gradili su Pejačevići od 1796 godine do 1801 u stilu klasicizma,te se ovaj objekt može nazvati i među najljepšim klasicističkim građevinama Hrvatske,a po uzoru na mađarske dvorce.Bio je okružen predivnim parkom kojeg se zvalo „osječkim Šenbrunom“.
Etničke promjene dešavaju se u 18 stoljeću dolaskom Nijemaca,te se taj dio naziva i Njemačkom Retfalom,a stariji dio ostaje Mađarski.I dalje je zasebna jedinica od Osijeka,ruralnih karakteristika.
Uobičajeni prijašnji prikaz baroka ovdje je modificiran jer su mu bočna krila vrlo plitka i okrenuta prema uličnoj,a ne dvorišnoj strani.Ono što se prepoznaje kao klasicizam je stubište postavljeno izvan središnje osi tlocrtne kompozicije,ravni stupovi,središnji hodnik u glavnom krilu dvorca te pojedinosti na pročelju,osobito središnjem rizalitu.Sama ta dekoracija sastavljena je od elemenata tipičnog klasicizma.Isti taj rizalit sa svojim odlikama ipak nije u potpunosti njegov izvorni izgled,nego je vjerojatno nekakvom nadogradnjom poslije 1918 malo promijenjen.Danas se na timpanonu nalazi kombinacija štukaturne i metalne dekoracije,a u središtu je grb obitelji Pejačević.Oko grba visi lanac odlikovanja Viteza zlatnog runa,kojeg je grof Petar dobio za vojne zasluge,pa se s time i sam grb mijenja i dodaje mu se ovaj ukras.
Od nekadašnjeg inventara nije ostalo ništa,dvorac je prazan,Jedno je vrijeme služio kao dom zdravlja,a onda je napušten i sada čeka kao i mnogi obnovu,ali kompletnu restauraciju,a ne samo bojanje izvana.Dio inventara u koje spadaju namještaj,knjige,arhiva i niz bogati fundus umjetnina koje su Pejačevići skupljali i donosili sa sobom završio je u Salzburgu nakon 1920 godine,te su možda na taj način i spašene od uništenja,krađe i današnje rasprodaje.
Post je objavljen 02.04.2021. u 07:56 sati.