Marketing
Reckajući gospodina Micheauxa /intermezzo/
Hannah Hoch
– Dan Svete obitelji, Sabin; Liberije; Trpimir
Sunčan dan. Dan pred Staru godinu. Srčem kavu i prisjetim se riječi turističkog rabotnjika Argusa od nekidan: pa on ti pol godine svira violinu na ulicama Utrehta, a pol godine je ovdje, na Tomislavcu, u bivšoj zgradi Gestapa.
Svira što?
Kako što?
Klasiku, starogradske, kafanske, svira kurcu– što?
Ne znam.
Argus, baba tračara, govori o poluslijepom Glavurtićevu sinu.
U ostalom bolje da je tamo, ovdje im je propao pajzl predkućom u kojem su se hranili, dodaje Argus češkajući mošnjice.
Argus, tip sa stotinu očiju na trupu pod balonerom kaki boje. Kada se u rijetkim prilikama razgoliti prizor je prilično jezovit. Pogotovo što je on i ponosni vlasnik tri uha (na svakoj podlaktici!) te neuglednih podpazušnih ženskih organa. Njegovo građansko ime je Borna K. i vlasnik je ordena zvijezde Danice. Kao takav – Borna+Danica, a ne Argus – mrzitelj je svih oboljelih od Hrvatske. Da se njega pita – Bornu - on bi sve njih tata-rata-ta-ta-ta pred zidom, po kratkom postupku, bez suđenja.
Svoje dnevničke bilješke Argus uvijek započinje zapisujući datum i imena svetaca iz katoličkog kalendara – vjera i djela! U događajima koji su se zbili na isti datum traži fraktalni uzorak Svemira. Pa recimo tako da se na današnji dan, prije dvadeset godina, Von Luovski proglasio Velikim Klasifikatorom.
U trenutku kada sam zapisao gornju rečenicu na mene se sručio gadan pljusak akronima.
3M A&W AT&T BMW BVD CVS GEICO ESPN EPCOT H&R H&M HSBC IBM - JBL L.L. Bean M&M MAC NBC PAM NERF REI SPAM TASER TCBY T.G.I Fridays UPS WD-40 WWE YAHOO YKK INTERPOL NATO OPEC ISO OSHA WHO UNICEF YMCA WWF NASA HUD ALU ADU DUB IPAC TTI AMTM
Netko je sjeo na zvono na ulaznim vratima.
Netko je kat iznad počeo turirati motorkotač.
Susjed Marko, prva vrata slijeva, počeo je urlikati na svoju mater – UMRI UMIRI KURVETINO JEDNA…
Na ulici lavež pobješnjelih cucaka.
Mobitel je zazvonio u isto vrijeme kada i fiksni telefon.
Penumatska bušilica počela je da štekće.
Smetlarski kamion bučno je žvakao kontejnersko smeće.
Radnici tvrtke za održavanje gradskih parkova, travnjaka i drvoreda startali su flakserice i motorke.
Prekidi. Prekidi bez obeštećenja. Kroz čitav dan samo isjeckanost, isprekidanost, nakosano mišljenje (pomućen-remećen mir). Nemoguće je usredotočiti se! Ti nervozni komadići života! Ti agresivni ometači duha! Ti nasilni proizvođači nespokoja! Divljaci! Umno ili duševno živjeti, nedostižan je svemir. Moguće je – tj. eventualno je moguće - pod pokroviteljstvom noći, u dubokoj sibirskoj zimi, na minus dvadeset, kada ne dere vijavica dubiti svoje misli. Ili povremeno se zavući u grobnicu Weissmullerovih te na vretenu presti osnove budući teorija.
U jednom trenutku nastupilo je utihnuće, sve je prestalo osim zvonjave na vratima. Nevoljko sam ustao i otvorio.
Kožna suknja. Cicke pod mucastom roza majcom. Napućene usne. Noge vitke. Kurva.
Ja sam reinkarnirani Veliki Klasifikator, rekla je.
Von Luovski? upitao sam.
Glavom i bradom.
Ne vjerujem.
Da bi dao vjerodostojnost svojim riječima ispričao mi je par taksonomijskih zgoda iz prošlih vremena koje smo mogli znati samo on, ja i Assange «koji mijenja mobitele kao čarape». Imam poruku za tebe, rekao je, čuvaj se Glavurtića, na putu je da nas raskrinka. Počeo odavati imena koja upućuju na našu organizaciju: René Alleau, René Guénon, René Roerich, René Eliade…
Tada je odzvonilo Glavurtiću. Mislim, odzvonilo u mojoj glavi. Zgužvao sam ga i bacio u koš. Uzeo sam škare i počeo reckati Micheauxa. Oh, kako sam ga samo isjekao, prearanžirao mu unutrašnjost na tragu Hannah Hoch, polijepio ga nazad i servirao za ručak. To malo papira i vode bilo mi je dovoljno da proguram kroz dan.
Isjeckani MichauX ili invencija krvoporlića 2
jesmo li svi na broju
da gospodine zastavniče
jesmo li spremni za krvoproliće
da gospodine zastavniče
imate svi bodeže
da, gospodine zastavniče
jesu li vam bajunete naoštrene
da, gospodine zastavniče
puščane cijevi nadrnčene
da gospodine zastavniče
u redu krenimo
sastajalište je bilo kod Debelog Leša
on je bio polutopao
za našu stvar
izgovorio je mlitavo
nismo mu zamjerili manjak gorljivosti
svaki čovjek bio nam je važan
pogledao sam na sat
brojke su se vrtjele unatrag
bilo mi je posve svejedno
duša mi je povazdan bježala iz tijela
htio sam da sve ovo čim prije završi
imat ćemo napokon o čemu pričati, rekao je Warsy
bogami, biti će to dobra priča, nadodao je Katlisnky
glume junake a plaše se, više od svega žele disati, gnušao sam sam
evala, kad ovo prođe ću smazati čitavog janjca, oglasio se Neretvanski
a ja ću kozlića, javio se Blajburgovski
ja ću u kurve, reče Brzinski, jebat ću tri dana i noći
lokati i jebati, jebati i lokati, eto što ću učiniti
kukavice, pomislio sam, svi su oni jebene kukavice
začula se zvonjava s obližnjeg brda
Velemož smrti brusio je svoj sječivo
na kraju semestra ova će djeca
biti će svedena na tako malen dio duše da to više neće biti dovoljno
niti za slaboumnog, pomislio je Vodnik umoran
od vlastite sudbine i tolikih smrti
ginemo za slavu,došapnuo mi je Egon
neprijatelj možda jest nadmoćan, ali ako uspijemo pružiti otpor
o nama će se pričati kao o bitci kod Termopila ili opsadi Masade, dodao je
ne bih računao s tim, rekao sam
Bog je sa nama
ali i s njima je, ne zaboravi, ujedinjeni smo u Bogu i krvoproliću
ako ništa barem ćemo nagnojiti tlo
ti u svemu želiš vidjeti neki smisao i korist
pa zar se može drugačije
hodali smo preko vulkanskih stijena
cokule u zboru, pitomci Smrti
uskoro više nitko nije govorio
smirili su svoje glupe jezičine
utihnulo je i crkveno zvono
ostao je samo divlji lavež
crnog krvoločnog psa
još malo i tu smo
Gérard Grisey: Les Chants de l'Amour (1982/1984)
Post je objavljen 01.04.2021. u 16:23 sati.