„Uzmi sveti kruh
iz ruku mladog Isusa!“
reče mi sveti Josip
jedne noći u snovima,
a noć duše
događa se u tišinama,
svevremenskim dubinama
i nepreglednim daljinama.
Otvorim tišinu
i pustim svoje nemire,
da izađu i kažu mi „Laku noć, snovi moji!“,
a bili su bestjelesni
i opet su me odveli
tamo gdje tišina rasprostire
svoje nevidljive koprene.
Gospodine moj,
osjenčala sam Ti ime
posebnim zrakama sunca
i zaustavila sam vrijeme
u dubini mog srca,
a sve dok je čovjek
kamenog lica
bilo bi previše tužno,
jer i kamen ponekad puca
pa ne izgleda ružno,
već je to samo tajna života
i zbog toga si Ti,
Gospodine moj,
moja vječna ljepota.
Moje tajno proljeće
naslonilo se na vrbu
i ona je prolistala,
dok je grad tonuo u smiraj,
a hladna ruka je držala
zavežljaj snova
i pokušavala dotaknuti
toplinu Tvoju,
Gospodine moj!
napisano: 10.04.2020. u 11:10h, a iz 17. zbirke "BIJELI PUT"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-278-2 Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.