Umoran sam ljubavi moja...
Za tebe imam pregršt pisama koja nisu poslana.
Jednom sam ih složio da ih spalim, da se ugrijem njima...
Spriječio me poštar koji rado i uporno zvoni.
Sad opet imam o čemu razmišljati i s kim oplakivati neproživljeno...
Nikad nisam bio za skandale baš kao što se nisam navikao donositi ti ruže.
Smješno je da su mi danas dovoljna dva gin tonica da zamrem, utrnem...
Smješno je i to da mi zajedničke slike nemamo i tako nitko neće znati da smo možda gorjeli. Barem ja jesam.
Našao sam se u presađivanju cvijeća. Volim gledati kako grmovi bujaju i traže mjesta. Pod suncem.
Ustajem prije vremena jer sam se navukao na molitve. U traženju smisla sam pronašao mir. Dalje mi se ne istražuje...
Umoran sam ljubavi moja!
Ja sam postao poslušnik samoći, umjesto sljedbenik
ljubavi. Ne znam gdje sam pogriješio?!
Proljeće me uspavljuje!
Moji koraci su slični onima za koje sam govorio da su stari!
Zimus sam naučio na mirisne svijeće. Sada mi treba zraka pa mi miris nestaje kroz polutamni hodnik pun cipela.
Ne opraštam se od tebe ,jer nisam te ni pozdravio. Nećeš ni saznati da sam te krišom ljubio u snovima jer nisam znao drugačije.
Glupa muška nesigurnost!
Umoran sam ljubavi moja!
Za jedanaest minuta ćeš proći gornjom cestom. I bit ćeš vrhunac moga dana. A ja zadivljen polusrećom i zadovoljan spoznajom da smo u istoj vremenskoj zoni.
Umoran sam al za tebe ulazim u ring! U mislima.
Post je objavljen 19.05.2021. u 06:58 sati.