Marketing
Otišao je...
Otišao je putem bez povratka... prijatelj, vjenčani kum, čovjek... pričinja mi se, čujem njegov glas...
Ne plači, ne stoj, nisam tu.
Malen taj grob mojem je snu.
Sad sam i muk i vjetra dah.
I krijes. I snijeg. Svjetla sam prah.
I žuti klas i sunca trak.
I lišća dažd, jutarnji mrak.
Ptica sam let, svod mi je dom.
Zvijezda kad sja, ja svijetlim s njom.
Ne gledaj grob, već suton plav.
Nisam umro. S tobom sam sav.
Mary Elizabeth Frye... prepjev Eenes Kišević
Malen taj grob mojem je snu.
Sad sam i muk i vjetra dah.
I krijes. I snijeg. Svjetla sam prah.
I žuti klas i sunca trak.
I lišća dažd, jutarnji mrak.
Ptica sam let, svod mi je dom.
Zvijezda kad sja, ja svijetlim s njom.
Ne gledaj grob, već suton plav.
Nisam umro. S tobom sam sav.
Mary Elizabeth Frye... prepjev Eenes Kišević
Promtram našu zadnju zajedničku fotografiju... vrijeme prije pandemije...
Trajali smo u slijevanju nemogućeg u moguće, u osmijesima vječne djece,
u odori anđela koji sanjaju život, u tišini breza na obali zelene rijeke
nad kojom tihuju zvijezde...
Život na dlanu vremena danas romori suzom, romori nedosanjanim snom.
Ne, ne opraštam se od tebe prijatelju moj, samo pokušavam u duši zadržati svjetlost treperavu i snenu, sjećanje na tvoje biće, rapsodiju nepostojećih boja, neopisivih boja. Želim da u jednom kutu postojanja i trajanja u ovoj ponekad okrutnoj predstavi života tvoja slika nikada ne izblijedi, da se vječno susrećemo na onim mjestima koja smo zajednički prošli igrajući se života.
Tvoj se život danas rasuo u tisuće mojih života i osjećam da je u meni ostala samo jedna jedina slika, vječna ljepota tvoje besmrtne duše.I doviđenja dragi prijatelju šapućem pjesmom pjesnika koj i je davno krenuo zvjezdanim stazama:
Do viđenja, dragi moj, do viđenja.
Ljubav nam mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja, mili moj, doviđenja
neka ti tuga obrve ne svije.
Umirati nije ništa nova
niti živjeti baš ništa novije.
Sergej Jesenjin
Palim svijeću uspomena i u titravom svijetlu njenog tužnog sjaja naslućujem susret na oblaku jednom, susret tamo daleko u oceanu naših snova, u beskraju neba, u trenutku kada i naše životne svijeće dogore do kraja. Tamo u širinama duše svemira se krije vječnost našeg postojanja, tamo ćemo gledati nepostojeće boje naših duša i pjevati himnu odživljenom životu u ljubavi i neuništivom prijateljstvu.
Počivaj u miru dragi Martine!
Post je objavljen 29.03.2021. u 07:00 sati.