Duše su izvršile
izbor nad ljudima
i jedna je odabrala mene,
pokretni most između dva svijeta,
između jarke sadašnjosti
i mračne prošlosti
rastjeruje tamu zaborava.
Zar sam posljednja
koja mora osjećati
sve titraje u tvom srcu,
zar sam karika prvog
i posljednjeg niza
u kojeg uplićeš svoje prste
i zar samo mene
miluju tvoje riječi?
Pijem vodu iz tvoje ruke,
a cvijet kraj izvora
uzalud pokušava
dobiti malo sunca,
jer ga kriju
velike krošnje drveća.
Hoće li taj cvijet uvenuti,
hoće li izdržati
toliku tamu oko sebe?
Penjem se prema
visokom brijegu
gdje me čekaju
neke dobre duše,
a i u velikom
i u malom svijetu
događaju se iste bitke,
usponi i padovi.
Moj korijen se nalazi
u tvojim rukama,
ti znaš kako ugasiti tu vatru
i rastjerati tamu.
Predivna noć ustupila je
mjesto ovom jutru
u kojem se nalazim
još umornija od jučer,
isto udaljena od svega,
isto u potrazi za svim.