Manje pisem u zadnje vrijeme. Proljetni umor se spojio s hibernacijom zbog terapije. Troma sam. Budim se zgazena. Ali barem sam psihicki stabilno.
Gledam kako vrijeme prolazi.
Iduci tjedan je Uskrs vec... Proljece u zraku. Livade, ono malo sto ih je ostalo u ulici koja je po njima dobila ime, poprimaju onu lijepu nijansu zelene.
Osjecam kako se bude.
Mozda se i ja probudim?
Kao da cekam to nesto... Nisam ni sigurna sto bi to bilo.
Tisine me vise ne plase, cujem tihi sapat u njima.
Valjda ce sve sjesti na svoje.
Mozda... Mozda u sebi nadjem snage za taj korak dalje.
Mozda se zvijezde poklope i...
Mozda opet postanem ziva.
Izadjem iz ove svoje kukuljice, pod zrakama proljetnog sunca.
Post je objavljen 28.03.2021. u 11:10 sati.