Marketing
SLAVA I PATNJA
Svaka istinska radost, baš kao i svaka ljubav u dnu sebe nosi poziv na umiranje. Život, onaj zbiljski – uvijek iz smrti izrasta. Svaka naša želja svoj cilj doseže samo kroz slobodu i odricanje. Tek kad smo strastveno usmjereni, ali i slobodni od straha da sebe izgubimo – dosežemo cilj.
Jer ljubav ako ne ljubi do smrti, ljubi do očaja. Sam Isus je svog Oca u najvećoj bliskosti doživio kao onog koji mu se uskraćuje. Onda kad mu se sasvim približio na križu, vapio mu je zašto ga je ostavio. Smrt mu je preostala kao jedina mogućnost da premosti tu udaljenost.
Ljubav i umiranja dva su lica te iste stvarnosti. Sunce ovdje izlazi, zato što drugdje zalazi. Voćka plod donosi, jer joj je cvijeće umiralo. Nauči čovjeka umirati, naučio si ga živjeti. Jer, život je samo ono što ostaje nakon što umreš. Izbjegavati umiranje, znači propadati.
«Uvijek pronositi umiranje Kristovo u svom tijelu, kako bi se i život njegov u nama očitovao.»
Isus je razdaljinu od zbiljskog života, od blaženstva i ljubavi – svojom vlastitom smrću premostio. I tako omogućio našim umiranjima, kad god ih s njegovim umiranjem sjedinjujemo – da uđemo u blaženstvo života, ljubavi i mira – što je opet, plod njegova uskrsnuća. (sa 'vjerkača' u ono vrijeme)
Post je objavljen 28.03.2021. u 09:20 sati.