Marketing
Veliki Bukovec
Ide dan ,a ide polako i popodne.Vruće je,asfalt gori,auti jure,kasno je proljeće,a ja u pol zamaha.Pogledati još ovo i onda doma,no uvijek me nekako odvuče i još samo ovo i onda je kraj.No,teško se rastati i vratiti kući ,kad je sve tako privlačno i kad me stalno nešto vuče dalje i dalje.Na raskršću prst u zrak i levo ili desno,pa to nije daleko još,daj idemo si to još pogledati i onda zaista idemo doma.
Pa naravno,premda stara kaže, leve iti ne,ja odo u levo i još malo kilometara i tu sam.Ljudi sede pred birtijom,kaj ti vražji purgeri sikam nosa rivleju, i gledaju kam idemo.Duboko zakopčan tamnim naočalama,sa fotićem u rukama,ja navalio i ni majci.
Pred menom kao i uvijek mnoštvo pitanja,upitnika,priča i legendi i jedan velebni dvor,mogu slobodno reći sijelo onih slavnih Draškovića od Trakoščana,koji su se poslije 1945 povukli u Austriju,pred nadolazećom novom vlasti,koja će sve ovo skupa,umjesto da njeguje,popraviti do stanja neprepoznatljivosti.No,nije samo vlast, i okolni je narod popravio,pa su se posudili malo suđa, lustera,pa malo slika i svega i svačega ćemo zateći po seoskim kućama.Negde se Gubec glasno smije gore,ono kaj nisam uspio ja,uspio je jen drugi Zagorec,puno stoljeća kasnije.Ipak se povijest kakogod ponavlja iz vrijeme u vrijeme.Sudbina korača uz nas.Pa ćemo s time pretpostaviti,uprkos prevelikoj pobožnosti,da su Zagorci odvajkada veliki komunisti,ali toga nisu bili svjesni.Nekako je u našem narodu ruka lahka,lako posegne za onim što nije njegovo i vodi ga nepoznata sila da si uvijek nekaj posudi za podoma i za po trajno.No,bez obzira na to,sačuvati ono što je tuđe ne možeš ,jer se uvijek vrati upravo suprotno od onoga što želiš.Nasljednici možda ne kuže kaj imaju na tavanu,a i život je sve skuplji,a netko bi tu starudiju dobro platio,pa ajmo raskopati povijest našeg čovječanstva,zafrknuti sve one likove i face i na plac s time.
Nije bilo samo kulaka i onih zlih gospodara,bilo je i dobrih koji su stajali uz narod i priklonili se,te radili s njima zajedno.Nije uvijek batina bila prijatelj sirotom kmetu,bilo je i kupica vina i kruha.Samo zavist i jal nisu dobri drugovi sveopćem razvitku,tako da nam dobri odoše u ropotarnicu,a zle dižemo kao idole.Takav je narod i ne možeš ga pozlatiti pa ubio ti prste po tastaturi ili po makini.
Daklem izađem ja iz auta,čekam ovulacije nazočnog auditorija,ali samo pogledi neki čudni ,nimalo, mogu reći prijateljski.Možda se brinu oko svojeg,ali nisam baš siguran u te poglede.Nisam baš dobrodošao.Prodaju se ti dvorci,pa su i novi gospodari tih zdanja više onak na „zvisoka,nego kaj su bili ono stari.Ovi niš ne delaju,a imaju sve,dok su oni koji su bili, radili i jahali na konjima po poljima zajedno sa težakima i dobro se naradili da žive i da imaju.
No ipak ,kažu povjesničari i oni koji kroniziraju ovaj kraj podravski,da su ti Draškovići ipak bili dobri gospodari.Bavili se oni i poljoprivredom i znanošću i tehnikom i htjeli dobro svojem kraju.
Dvorac je obnovljen,premda je godinama bio zapušten,a posebno je počeo propadati nakon 1970 godine kad je škola i znanje,i dječji smijeh izašao iz njega.Sve ga je napustilo,osim možda ovakvih kao ja putnika namjernika,a obilazili su ga i oni slavni nekadašnji biskupi,banovi,podbani i oni koji su stoljećima vladali ovom zemljom,pa makar ona bila i rascjepkana stoljetnim različitim razmišljanjima i vladavinama.
Tvrdi se isto tako da su na ovom terenu bili još i stari Rimljani,odnosno postaja,a onda poslije njih ,dolaze i drugi pa se isto tako opisuju i neki starigradovi u ovom području.No,mi ipak gledamo samo taj krasan dvor Veliki Bukovec.
Do godine 1644 vlasnica je Barbara Černemblova,a onda ovdje ulaze u posjed ti naši stari slavni Draškovići koji su ovaj kraj toliko zavoljeli,da su ovdje odlučili i naći konačni smiraj,nedaleko dvorca u jednoj baroknoj kapelici.
Sam taj dvor bio je drven,a onda su Draškovići odlučili sagraditi velebni dvor kakav vidimo i danas.Ovdje zatičemo 25.veljače 1762 godine i staleže križevačke županije na restauraciji ove županije.Samo to zdanje napravljeno je oko godine 1770 u kasnobaroknom značaju.Puno je legendi i priča iz ovog kraja,no,možda nas sve skupa najviše interesira ljubovanje između bana Nadasdyja i grofice Drašković,supruge generala Josipa.Njihovo je ljubavništvo trajalo cijelo vrijeme braka,a onda kada je general umro,Nadasdy je potajno došao u Bukovec i oženio novopečenu udovicu pred mjesnim župnikom.Osim tih pikanterija izuzetnu je ulogu sam taj dvorac odigrao u i onim ilirskim vremenima,zahvaljajući prvenstveno Janku koji ovdje rado i često navraća.
U to doba tih Draškovića dvor je bio jedan mali muzej pun skulptura,slika,,posuđa i lovačkih trofeja,ali i skupocjenih haljina ženskog dijela obitelji.Sve je to netragom nestalo u vatri poslije 1945 godine.
Na put dragi moji,kaj da Vam drugo velim...veliko bogatstvo krijemo u tim našim prilikama,koje samo čekaju da ih otvorite i zaronite u jedan svijet koji je bio prije nas,a on uvijek nanovo širom otvara svoje ruke.
Post je objavljen 25.03.2021. u 07:43 sati.