Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Apsurdi vremena...






Udaljavam se od Sunca,
uranjam u vidljivost zvjezdanog neba i viziju beskraja.
Čarolija uma i mogućnost putovanja kroz vrijeme.

Vidjeh Dianin hram u plamenu, Herostratovu bezumnu žudnju za slavom
i njegovu kasniju bezimenost utkanu u prokletsvo vječnosti.
Vidjeh, u stećcima bogumilskim uklesane istine, smjenu stoljeća,
u ljiljanima hugenotske strahote, krvavu svadbu, prevaru ljubavi.





U voštanici svitanja buktinja straha grli dan, na obzoru privid besmisla,
krhotine urušenog grada, na hridi tihuje Prometej nadanja,
na obroncima zbilje kotrljajući kamen. .





U katakombama pamćenja pronalazim beketovsku sebe, bjegunicu iz zbilje,
sužnjicu u užarenoj praznini zaborava.
Prodirem u podsvijest, u prostor nedogađanja. Živim vrhunac samoće, utjelovljujem apsurde.

Tiho u meni odzvanja život… u svijetu osjetilnosti titra tkivo sna… u njemosti tišine čujem otkucaje srca…
iz podsvjesti izranja njegova tajnovita memorija…
budi se emocija zgusnuta u zaborav… tajanstvena misao odbačena u vremenu sumnji…
znakovlje izbrisano sa palete sjećanja… nedosanjani snovi… na obali Mnemozine porod Venere.





U sedefu upisana biografija školjke,
ozrcaljena u sjećanjima,
oživjela u svijesti.

čujem šapat sa početka priče…
neka bude svjetlost… i bi svjetlost… i ostaje svjetlost… zlatni triangl nadanja… zlaćana niti kojom sudbina kukiča tkanicu života…

Zemlja je velika, a ljudsko srce je planet anđela vatre. Zakoraknuh u zjenicu buđenja, u srce vremena.

Na prozoru Anđeo...

Dijana Jelčić





Post je objavljen 25.03.2021. u 07:27 sati.