Marketing
O lukovima
Oni su mi oduvijek bili najdraži putokaz prema Petrinji, prema Brezju, prema kući.
Otkud god da sam dolazila, jedva sam čekala ugledati lukove brestovskog mosta i kroz njih gledati moj Grad, kupalište i toranj svetog Lovre, krošnje parka i krovove kuća. Bili su tako posebni, poput lukova mosta u Kaniži koji me vodio u samo srce Grada. Koliko sam samo puta prošla preko tih mostova i kroz njihove lukove udisala život moje Petrinje, svake njene ulice i ulićke, svake kuće i svakog čovjeka kojeg bi putem srela.
Lukovi su nepovratno nestali prije trideset godina; mi smo nažalost generacija koja je dva puta doživjela stravično ranjavanje Grada koji nas je tako nježno nosio u svojim njedrima. Napravljeni su novi mostovi, i nikada neće imati onu ljepotu koju su starim mostovima davali ti elegantni lukovi. Kad god bih negdje našla neku staru razglednicu na kojoj su bili lukovi, stegla bi mi dušu silna tuga.
A onda sam negdje pročitala, pa se i podsjetila da je u filmu Božji oklop na brestovskom mostu snimljena jedna od scena. Naš most je živ, i njegovi lukovi su živi zauvijek; možda ih ne vidimo dok prolazimo preko mosta ali ostali su trajno zabilježeni i vidljivi, ne samo u našim srcima.
Tako će biti i sa starom gradskom jezgrom. Niknuće novi krovovi, vratiće se prije ili kasnije život u ono što je sada dovedeno do neprepoznatljivosti, a u mome će srcu i u mislima dok me bude kuće imati onaj stari, poznati i voljeni izgled. To naprosto ne može biti drugačije.
Kada se vrate rode i lastavice, saviće nova gnijezda, na nekim drugim krovovima i pod nekim drugim strijehama. Budite nježni njihovom snu; i njima će nedostajati njihova gnijezda koja su tako marno i brižljivo savijale da bi im se s proljeća opet vraćale.
Baš poput njih, vratiće se život i u ljude i u Grad.
Ljubav čini čuda.
( photo - scena iz filma s našim brestovskim mostom )
Post je objavljen 24.03.2021. u 21:33 sati.