Zanimljivo je to kako čovjek svojim postupcima može razjebati nekoga
ili ga uzdići.
Zanimljivo je kako od nekih ljudi
ipak ne možeš dobiti onu srž u odnosu
koju su ti svim svojim postupcima obećavali i nagoviještali.
No zapravo, nije problem u ljudima,
i činjenici da postupaju direktno ili indirektno protiv ili za nas.
Problem je u VIĐENJU ODNOSA.
Primarni razlog jest taj da se rađamo potpuno ovisi o okolini
(zajeba nas tko nas kreira).
Osim toga, još iz špiljskog doba,
živimo ustrojeni idejom da ne opstajemo bez društva.
Činjenica da bez grupe doslovno gubimo glavu vrlo brzo
izgubila je u cijelosti na svojoj istinitost,
ali duboko urezana u srž društva još uvijek je na snazi.
I tako,
živimo u grču i važući svoje postupke stalno
prema društvu,
prema ljudima oko sebe,
kao da nikada nisu nastupile dvije VELIKE promjene,
jedna u osobnom životu, druga u društvu;
prva, 'izreso si sine, srce babino'
(što bi rekla pokojna baba pokojnog mi dragog muža)
druga, društvo je DALEKO odmaklo od špilje i koplja,
od čuvanja ognjišta i održavanja vatre...........
Dakle,
valjalo bi preispitati naše ideje o društvu i odnosima
jer one zaista počivaju na idejama ugroze,
što istinitim, što fiktivnim.....
Kad je moj suprug umro,
moja mama je rekla nešto kao
'puno si premlada da bi bila sama do kraja života'
što je meni zazvučalo drsko,
bezobrazno, okrutno,
i stavilo mi 'chill in my heart'.
Sjeme zla.
Ideja bez pokrića.
Zašto?
Zašto bih ja nužno imala partnera da mi život bude ljepši?
Tko kaže da je život nužno ljepši s partnerom?
Jedina realistična činjenica jest sljedeća:
život je kompliciraniji s partnerom.
Ima jako dobrih strana i jako loših strana,
problema o kojima se samac ne mora uopće brinuti.
Nije BOLJE biti u braku, samo je DRUGAČIJE nego biti sam.
neke stvari su bolje u braku,
neke stvari su bolje kad si sam.
Čovjek ne bi trebao biti navođen da panično traži partnera,
ko da mu opstanak o tome ovisi.
Ko da mu vrijednost o tome ovisi.
Bolje je pitanje zašto je društvu tako stalo da su ljudi 'spareni',
da se plode i množe,
da žive u mreži obaveza i očekivanja,
odricanja i prilagođavanja,
što brak nužno je, za obje strane?
(a ne daj Bože da ode u smjeru gdje jedinke nisu jednakopravne,
što je na našim prostorima još itekako živo i funkcionalno....
što je tema za sebe)
Zamislila sam si jučer ponovni brak,
da sa nekim drugim, tko nije moj muž
(tu je već prvi zagrcaj) kreiram život,
planiram, dogovaram se, pristajem na kompromise,
onda si zamišljah nužna natezanja
(u svakom odnosu neizbježna),
tihe mise, opipavanje oko osobe,
jel se zrak razbistrio ili još treba čekati za korak bliže
...................
nemojte me krivo shvatiti,
ja nisam protiv braka nimalo,
i prošla sam stvarno svašta, jako burno i neobično svašta ponekad,
i pomisao na novo počinjanje iznova jednostavno mi se čini
kao samozamračenje pred očima i bjeg iz situacije,
i kao ponovno polaganje osobnosti na oltar braka.
Jednom sam to učinila,
učinila sam to potpuno i bez ikakve zadrške,
sasvim svojevoljno,
svijet se cijeli okrenuo od toga.
I učiniti to opet
jer to društvo očekuje
bilo bi kao da se vratim u dječji vrtić nakon što sam završila faks.
Mora postojati nešto bolje,
novo,
idući korak,
superiorno,
osnažujuće,
potpuno slobodno,
potpuno nesputano,
potpuno samoodgovorno,
sve ostalo bi bilo smiješno i odbacivanje stečenog statusa,
nijekanje stečenih iskustava,
nijekanje vlastite samodostatnosti.
Jedino da se pojavi neka osoba,
ženska ili muška,
toliko duhovno i intelektualno superiorna da joj jednostavno moram biti u društvu,
no čak i to ne bi trebalo podrazumijevati brak više.
Jedino ako čovjekovo srce to samo od sebe žarko poželi,
a radi društvenih očekivanja - ni pod razno.
Koje je dakle programe društvo osmislilo za udovce i udovice?
Da pogodim.......nikakve?
Cijelo društvo je ustrojeno kao da je prioritet biti u paru,
ili to nastojati.
Ljudi si traže partnere i gube snagu oko toga
jer su ustrojeni da to čine.
Nisu ustrojeni da njeguju samodostatnost i samostalnost!
Zašto moja majka nije , umjesto one dobronamjerne gluposti rekla nešto poput:
'Sad si ostala sama!
Stekla si puno iskustva u braku,
vrijeme je da stekneš još ljepša iskustva izvan zajednice!
Sigurna sam da si sasvim sposobna brinuti se za sebe,
budi slobodna i uživaj u slobodnom, nevezanom životu;
diši punim plućima i raduj se svojoj neograničenosti!'
Imagine that!
Post je objavljen 24.03.2021. u 11:52 sati.