U sivoj nebeskoj haljini obavijen
moj grad je još snivao,
dok sam na balkonu udisala
mirise noći i kiše u zraku
koja neće doći.
Značenje svijeta u tom trenutku
nije mi bilo bitno,
odstranila sam korijen težine duše
i pustila da me noć
opčinjava svojim mirisima,
da kiša koja ne dolazi
izaziva moj nemir.
Kao bijeli prah osjetih
par kapi na licu
i to je bilo sve,
tako provodim petu noću
u odmaku od tebe,
a tko me stalno vraća tebi,
osim mene same?
Lutala sam
po daljinama mojih misli,
poslala sam ih među tvoje,
da se spoje
i da mi te ne odvoje.
Zasjenjena oblacima
noć je polako odmicala,
nebo se spuštalo sve niže,
a tama je uzimala
dio po dio mog tijela,
krilati san zatvorio je trepavice,
a između njih više nisu mogle
doletjeti bijele ptice.
Grad nije živio tu noć,
a od njegovih zidina
ostale su samo
sive nebeske haljine oblaka
koje su vijorile na tom vjetru
donoseći sladak zvuk tvog imena.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.