Marketing
O strpljenju
Što?
Nekoliko čvrstih osoba na mom životnom putu reklo mi je kako sam izuzetno strpljiva osoba.
Prije prvog takvog komplimenta (hmmm?) imala sam neku maglovitu svijest o tome da je moje strpljenje bitno veće od prosjeka.
A onda ipak, jesam li ja baš tako iznimno strpljiva ili samo strpljenje nije baš onakvo kakvim ga ljudi zamišljaju?
Stoga mislim da je red proanalizirati i raskrinkati ovu neobičnu osobinu. Barem na svom primjeru.
Kada? Kako?
Strpljenje su mi usadili roditelji. U to se mogu zakleti i potpisati bilo kada i bilo gdje. Znači, imam dobre temelje. Naučena sam da ništa ne dolazi preko noći niti na način koji bi meni potpuno odgovarao. Istovremeno, isti ti moji dragi roditelji su me naučili i da ne budem naivka koja će zbog strpljenja trpjeti kojekakve budalaštine. Zato mi je posebna misterija činjenica da sam tijekom života često davala nekim ljudima i prilikama previše vremena i šansi.
Bit će da je to nešto na što se ne može potpuno utjecati odgojem. Moguće je također da sam pretjeranu izdržljivost na bedastoće pokupila i iz brojnih izvora kojima sam bila izložena: knjige, mediji, drugi ljudi... Po modelu: ako je to tako opisano i na kraju balade nagrađeno, tako treba i napraviti.
Svi koji su strpljivi, a nisu nagrađeni i koji su to debelo platili, shvatit će me. Zato često strpljivci relativno brzo dođu u dodir s poslovicom "Dobar i budala su braća." Logično, ako si strpljiv, dobar si. A prema navedenoj poslovici često i budala.
Zašto? Gdje?
Vremenom strpljivci shvate da je ova kvaliteta neprocjenjiva u savladavanju kojekakvih životnih vještina i prepreka, u školovanju i u preživljavanju svakodnevnih situacija.
Na primjer, uz strpljenje ćemo lakše čekati u redovima, isplesti džemper, ispuniti nepregledne tablice ili ispisati brojne stranice ili dočekati da se digne tijesto za kiflice. Međutim u komunikaciji s ljudima ... teško. Ako ti za nekoga treba tona strpljenja, onda je ta(j) tvrd orah i totalno je imun na takav pristup.
Jedini izuzetak su djeca. Njima trebamo štošta pokazati i pojasniti, usmjeravati ih i podizati kada posrnu. U većini slučajeva strpljenje s djecom rezultira nagradom.
Što ako?
Što ako i kada strpljivac poludi? Ne treba nas zamišljati kao staložene ljude koji u sebi nemaju nikakvu iskru nestrpljenja. Povući ću paralelu s lijepim ljudima: ujutro, nakon buđenja i oni su ružnjikavi.
Takvi smo i mi kada izgubimo strpljenje. Baždareni smo na visoki stupanj skale, ali svatko ima svoju granicu. Kad nas netko digne do visokog broja na skali i ne pokaže pozitivnu reakciju, bolje da ga nema...Ja osobno ne tučem 
, ali ne mogu jamčiti za druge 
... Mene i meni slične vidjet ćete kako rezignirano napuštamo mjesto "zločina" i najvjerojatnije imamo verbalne izljeve krajnjeg negodovanja. (Ovo interpretirajte po svom nahođenju.)
Nakon žutih minuta relativno brzo se vraćamo u normalu, ali proživljena situacija i osoba neće nam se više ponoviti.
Post je objavljen 23.03.2021. u 16:58 sati.