Novo vrijeme ,novo i moderno doba tehnologije donijelo je sa sobom i nove poglede na suđenja i kazne.Nije se puno toga promijenilo od toga nekog davnog doba.Povlašteni su imali privilegija,a kmet je bio kriv za sve,pa je tako plaćao kazne i za one koji su bili više krivi,ali i više pozicionirani na ljestvici društva.Tako je i dan danas,pa se po tome čini da se nismo puno maknuli od starta.Premda je banus jelačić prešao preko Drave,osobno svojim rukama čupao svakog kmeta iz lanaca vazalstva,i dan danas i premda on stoji tamo gdje stoji,na gradskom glavnom trgu,ništa se nije promijenilo.Osim karoserije i drugačije društvene kreme.Nekad su to bile raskošne kočije ovisne o položaju,a danas su to karoserije limene i raskošne ovisne i opet o statusu.Nekad su ljude kažnjavali drveni kotači i željezni,a danas alu naplatci i gume,stvar je samo naravno u nijansi.I što,naravno da se kmetu sudilo kaj se hital pod kotače,baš namerno da čoveku zagorča dan.Hvala onom Dragom gore,kaj nije u ona davna vremena bilo bičikleta jer bi zaista bio kaos.Premda je gužva bila manja nego danas i nije se stajalo u koloni ludo trubeći,ipak je i onda bilo svašta.Istam tako bilo je i nadalje i nabliže svašta.Tko je ukrao puricu jer je gladan ,moralo ga se obesiti ,odrezati mu ruke,noge,udove,jer se usudio oteti hranu baš onome koji je čitave ostatke bacao niz zidine svojeg grada,čitaj dvorca.I kad se ovako sagleda situacija ,konceptualna umjetnost nije novotarija,nego je naravno došla iz davnina,jer su kažnjenici svih vrsta visili na sve strane,malo van gradskih zidina,pa se to može nazvati i prvim otvorenim muzejom,odnosno muzejom na otvorenom.Bio je toliko prikladno uređen da se čak osjetio i miris raspadanja tijela,na što se ne bi posramili svi moderni,ekstremni umjetnici našeg vremena koji se širio po cijelom tadanjem našeg Gornjem Gradu i božjem Kaptolu.
No,kad sam već krenul to nije bilo sve,kazne su bile svakojake,upravo savršeno zamišljene,pa je tu bilo i klada za ruke i noge,prangeri na kojem su na pol centra ondašnjeg izlagali kojekave prijestupnike,pa i one jadne piljarice koje su se posvadile na pasja kola,premda takvih kola nema,mada nisam siguran,zbog lošije i bolje salate na tadašnjem marketu.Ustvari je bilo svakako živopisnije nego danas,kad su zatvori puni i kad je gužva da se čeka na red.Suci su se i onda i kao danas strogo držali slova zakona.
Danas u ovo novo vreme je sve upravo zrihtano,romantično,pogotovo ako si zaljubljen,držiš se za ruke,tu i tamo i za guzu i svakojake ekstremitete,šetaš oniim starim gornjim dijelom grada,pa se velika većina ne može uputiti da je nedaleko nečije guze ruka sistem bilo upravo odlagalište kažnjenika,na samom rubu te iste šetajuće romanse.Pa ako i malo produžiš od Kaptola prema sjeveru,već na samom startu,a preko puta škole osnovne nazvane po velikanu pismenosti u Hrvata,Krleže,nalazi se mala kapela sv.Dizma Razbojnika,a malo niže toga bili su kaptolski ribnjaci.
Na samom tom rubu,završetku Kaptolu stajala su do godine 1876 stara Novoveška vrata,a u davna vremena stajao je ovdje samostan božjaka,koji su došli na grad 1180 godine.Nestade i vrata i božjaka,a nekadašnja kapela koja je bila izvan tih vrata ,postaje sklop grada.Sagrađena je 1706 godine i kao takva najstarija je kapela na svijetu posvećena upravo Razbojniku koji je bio zdesna Isusu na križu.Ovdje su dovođeni upravo oni koji su sagriješili zakonski kako bi se u zadnjem trenu prije vješanja ipak pomirili s Bogom kojem idu na ispovijed i primili zadnje pomazanje.Vjerojatno je i onda bila gužva na tom prostoru,a danas prosudite sami.Čuva relikvije,a nekako je ljudima najinteresantija ostavština malih sandala Majke Tereze,koje je ona ostavila u Zagrebu.Naime došla je u Zagreb sa starim poderanim sandalama i ovdje su joj kupljene nove, a stare ostale nama na čuvanje.