Muškarac ružna lica,
to sam u svijetu bio ja
Muškarac tužna srca
već polako star,
zaboravljen,
i od svega umoran
Ružne su bile moje crte
Za nekoga, da ih
u žaru sreće pogleda
stale su se brinut za me
čim su okom spoznale,
da sam za njih, nakaza
Od mene svatko pogled sklanja
ne mari, i ne pita
Nikome nisam bio,
nešto napeto, nešto privlačno
Kao magla prolazim
kroz život, kroz mjesto prozračno
u otajstvu moje sjene,
tu je mjesto, oblačno
Tužno me moje srce,
tješi, da još jedan
dan preživim;
suzna je ova sudbina
Slušam lažne riječi ljudi,
laže misli, lažna pravila
laskave su bile note,
zmijska su ih usta stvorila
kad su saznale da mozak,
glavom mi umije da razmišlja
Zavodnički su se nadala,
da ću im se svidjet'
pa su me kao otpad,
na putu ostavila
Ženske su me ruke,
samo u misli svoje primale,
pa bi stale pričat smjelo,
nadajuć se da sam netko
nešto za njih, vrijedno; lijepo
Ali zaboravit' sam mog'o
sve što sanjat sam tad htio
jer za njih sam samo bio,
nakazno i kužno tkivo
Muškarac ružna lica,
to sam u svijetu bio ja
ako nekada me spoznate,
samo smjelo pogled skrijte
I nemojte tu da bdijte
jer ste iste kao ove prije
A kad jednom Sunce zavrije
majka mojih sjećanja
pogledajte kako bije
U njegovoj suzi sam bio ja
Post je objavljen 23.03.2021. u 12:27 sati.