ostavljam pisane tragove za sobom
pa tako primjećujem da u posljednje vrijeme previše pijem
pa šta!
pripit i posve opušten spaljujem mogućnost
da se ponovo sjetim
oh, tako je dobar osjećaj
spaljivati vlastite samoideje
ljubljene samoobmane, samoobmanice drage
brižno njegovane polikromirane zablude
svoje prenapuhani razmetljivi ja
ave corpus
razgorijeva se i uzdiže vatra
izgaraju crteži slike
gore putni zapisi, džepni notesi, gori lirika i drska proza gori
plameni jezičci oblizuju tvoje čipkane AnniverseryBlack francuske gaćice
mon chéri, još te se katkad sjetim
priprosto sam te volio
ali bilo je to
uzajamno
na pola sam boce
dogorijeva ležaj na kojem je dosad spavalo
tisuće iscijeđenih usamljenih ja
želio bih se sklupčati u ovom nijemom mračnom gaju
pod rascvjetanim stablom divlje jabuke
no otežem kukavički
ne shvaćajući što me priječi
nekoć sam bio odvažan
kauboj
jednom su prilikom, evo tu na domak oka
na susjednom brdu vušlivi kumeki
po preminuću njihove mamice-babice-und-prbabice
umah vužgali staričine stvari
njene kripce, šlafroke, namještaj, ropotariju
i nitko u te zaležane kmetske glave nije mogao utuviti
da Barica nije bila černa coprnjica
kaj je sadila tikve buče i paradajz
s černim vragom, o černa mati zemljo!
pristojan kakav jesam
promatrao sam ih iz pristojne udaljenosti
stiješnjen epohom i sam spaljujem stvari predaka
nema više mjesta na ovom odlagalištu
u ovoj vremenskoj kapisli
u ostalom, nezdravo je robovati
stvarima i uspomenama
u kući za užitak
lijep je to krijes
u buktinji je nagovještaj nade i mira
obećanje čistoće i novog početka
stvari pamte
kao u ostalom i opeka
kao i geni
isuviše
u jedan izjutra
stavljam na štednjak pileću juhu
samo da se ne sfurim ponovo
ponovo pijan
Post je objavljen 23.03.2021. u 09:13 sati.