Marketing
Medulin – naselje omeđeno prirodnim blagom
Oko osam kilometara jugoistočno od grada Pule nalazi se naselje Medulin (2.777 stanovnika – 2011. g.) koje je sjedište istoimene općine (6.481 stanovnik – 2011. g.). Na području naselja Medulin, kao i na obližnjem poluotoku Vižuli, postojalo je organizirano naselje već u mlađem kamenom dobu i u antici. U antici se na području Medulina nalazilo naselje Mutila. Od 1150. godine naselje se spominje kao Metilinum, Medilinum ili Medelinum. Medulin je od 14. stoljeća u sastavu pulske komune od koje se pokušao osamostaliti u prvoj polovici 15. stoljeća. Od sredine 15. stoljeća naselje je počelo propadati zbog ratnih stradanja i čestih epidemija kuge. Sredinom 19. stoljeća, kada je Pula postala glavna ratna luka Austro-Ugarske Monarhije, u Medulinu započinje gospodarski razvoj.
Šetnju Medulinom smo započeli kod slatkovodnog izvora Funtana na samoj medulinskoj rivi.
Od izvora smo krenuli prema sjeveru. Na prvom raskršću smo skrenuli desno, a kada smo stigli do ulice Brajdine (cesta Ž5179) skrenuli smo lijevo. Pratili smo ulicu Brajdine sve do širokog raskršća s ulicom Burle. Na raskršću smo skrenuli desno, na ulicu Burle (cesta Ž5179) koju smo pratili do kružnog toka.
Pored kružnog toka smo primijetili mali park u kojem se nalazi Spomenik palim borcima.
Na kružnom toku smo izašli na prvom izlazu, u ulicu Livadice. Oko 150 metara od kružnog toka skrenuli smo lijevo u ulicu koja vodi prema mjesnom groblju Sveti Križ.
Na groblju se nalazi crkva sv. Križa izgrađena 1996. godine.
Od groblja smo nastavili uskom ulicom prema jugu, sve do raskršća na kojem smo nastavili ravno, ulicom Livadice, prema centru. U samom centru naselja Medulin nalazi se trg poznat kao Placa.
Prvo što smo primijetili na placi je 115 godina staro stablo ladonje (Celtis australis), poznata kao medulinska ladonja (Najstarija Medulinka – Čokoladno stablo naših uspomena) koja je proglašena hrvatsko stablo 2020. godine. Na natječaju za europsko stablo 2021. godine (Tree of the Year Europe), koje je objavljeno 17. ožujka 2021. godine, osvojilo je 10. mjesto od 14 stabla iz isto toliko europskih država.
Drugo što smo uočili na placi je crkva Majke Božje od Zdravlja koja ima dijelove iz doba romanike, ali je temeljito obnovljena u 17. i 18. stoljeću. U crkvi se nalaze freske i glagoljaški grafiti iz 15. stoljeća te dijelovi poliptiha (slika koja se dijeli na četiri ili više dijelova) autora Paola Campese de Boboti (Venecija, kraj 15. st. - Venecija, početak 16. st) iz 16. stoljeća.
Pored crkve je galerija Loža koja se nalazi u nekadašnjoj gradskoj loži.
Preko puta galerije se nalazi zgrada u kojoj je pošta. Pored zgrade smo se spustili stepeništem kojim smo došli do kipa dr. Ivana Zuccona (Medulin, 23. listopada 1868. - Zagreb, 7. listopada 1828.) koje je djelo akademskog kipara Mate Čvrljaka (Konjevrate kraj Šibenika, 30. travanja 1934. - Rijeka, 17. travanja 2018.). Kip je postavljen 7. listopada 2008. godine na osamdesetu godišnjicu smrti dr. Ivana Zuccona (Cukon) autora teksta "Krasna zemljo, Istro mila, dome roda hrvatskog" 1912. godine. Pjesmu je uglazbio Matko Brajša – Rašan (Pićan, 11. prosinca 1859. - Nova Ves, Zagreb, 6. rujna 1934.), a na sjednici skupštine 23. rujna 2002. godine proglašena je himnom Istarske županije.
Blizu se nalazi kameni luk koji je nekada služio kao ulaz, a danas uljepšava Placu.
Nastavili smo ulicom prema jugozapadu do prvog raskršća na kojem smo skrenuli lijevo. Uskoro smo stigli do slijedećeg raskršća na kojem se nalazi kamena skulptura na kotačima. Na raskršću smo skrenuli lijevo i nakon stotinjak metara smo, ponovno, došli na Placu.
Kada smo prošli galeriju Loža skrenuli smo desno, uzbrdo. Ubrzo smo stigli do crkve sv. Antuna Padovanskog (15. ili 16. st.).
Kod crkve sv Antuna Padovanskog smo skrenuli desno i nastavili dalje uzbrdo. Ulicom smo došli na vrha brdašca na kojem se nalazi župna crkva sv. Agneze.
Župna crkva sv Agneze izgrađena je 1894. godine na mjestu stare grobljanske crkve. Dva jednaka zvonika podignuta su 1912. godine sa svake strane polukružne apside. Među crkvenom opremom župna crkva posjeduje posrebreni procesijski križ iz 15. stoljeća.
Prošli smo južnom stranom župne crkve, pored kamenog kipa, te smo krenuli Ližnjanskom cestom, prema sjeveroistoku i ubrzo stigli do crkve sv. Foške (16. st.). U crkvi se nalazi škropnica s glagoljaškim natpisom. Crkva je obnovljena 1997. godine.
Kod crkve sv. Foške smo skrenuli desno u ulicu Saraje. Oko 150 metara, od crkve, nalazi se raskršće na kojem smo skrenuli desno u ulicu Rov.
Kada smo došli do raskršća s ulicom Regi skrenuli smo lijevo, nizbrdo.
S ulicom Regi smo se spustili sve do Medulinske lokve.
Medulinska lokva je nekada bila kanalom povezana s morem, tako da su se znale i jegulje naći u lokvi. Nivo vode je sada niži te se više ne miješa s morskom vodom, a na najdubljem mjestu dubina može iznositi sedam metara.
Od lokve smo nastavili dalje prema jugozapadu. Kada smo došli do raskršća s ulicom Kapovica skrenuli smo lijevo, ali smo nakon nekoliko metara skrenuli desno na ulicu Fucane.
Na prvom slijedećem raskršću smo skrenuli lijevo te smo nakon dvjesto metara stigli na raskršće s cestom Ž5179 (Medulin Ž5119 – autokamp Kažela Medulin).
Cestu Ž5179 smo napustili nakon dvjestotinjak metara tako što smo skrenuli lijevo na ulicu Osipovica. Tristotinjak metara od raskršća skrenuli smo lijevo na cestu koja vodi do plaže Bijeca.
Plaža Bijeca se nalazi u istoimenoj uvali. Plaža je jedna od rijetkih pješčanih plaža u Istri i dugačka je oko jedan kilometar. Plaža ima blag ulaz u more, a more u uvali Bijeca je plitko, tako da se za vrijeme oseke mogu vidjeti pješčani sprudovi. Uvala je popularna za korisnike jedrenja na dasci, kitesurfinga i sličnih vodenih sportova povezanih s vjetrom.
Nastavili smo stazom uz plažu koja vodi prema zapadu. Stazom smo ušli u autokamp Medulin koji je smješten na poluotoku Kašteja.
Cjelokupno područje poluotoka Kašteja je ujedno i istoimena park šuma. Park šuma Kašteja je pokrivena pretežno crnogoricom, a najčešća stabla su alepski bor (Pinus halepensis) i crni bor (Pinus nigra).
Sa staze, s kojom smo ušli u autokamp, skrenuli smo lijevo na asfaltiranu cestu koja vodi uz obalu, a na svakom slijedećem raskršću smo se držali ceste koja prati obalu. Nakon jednog kilometra šetnje istočnom obalom poluotoka Kašteja stigli smo do dijela na kojem cesta prolazi preko nasipa. Prošli smo nasip i došli na, vjerojatno, "nekadašnji otok" koji je spojen nasipom.
"Nekadašnji otok" smo obišli smjerom obrnutom od kazaljke na satu.
Na "nekadašnjem otoku" se nalazi rt Kašteja oko kojeg se nalaze dva bunkera. Sa zapadne strane Bunker 1, a s istočne Bunker 2.
S rta Kašteja se pruža lijep pogled na otoke Medulinskog arhipelaga.
Ponovno smo prešli nasip i nastavili cestom koja vodi uz zapadnu obalu poluotoka Kašteja.
Uz cestu se nalaze dva identična kamena objekta koja mi svaki puta privuku pažnju kada se šećem tim mjestom.
Na izlazu s poluotoka Kašteje nalaze se dvije vjetrenjače koje su služile kao mlin (malin). Braća Pošić, rodom iz Rovinja, su 1872. godine došli u Medulin te odlučili izgraditi vjetrenjače pored obale.
Takva vrsta mlinova je bila jedinstvena na mediteranu. Vjetrenjače su okruglog tlocrta, a na jednoj je vjerno obnovljena osmerokraka elisa.
Dalje smo nastavili medulinskom rivom, koja prati obalu uvale Portić, s koje se pruža pogled prema župnoj crkvi sv. Agneze.
Na mjestu gdje se riva, odnosno uvala Portić, uvija prema sjeverozapadu nalazi se fontana,...
...a malo sjeverozapadnije nalazi se i glazbeni paviljon. Nastavili smo dalje i ubrzo stigli do izvora Funtana.
Karta naselja Medulin s posjećenim lokacijama.
Dužina rute 8,03 km.
Post je objavljen 22.03.2021. u 21:16 sati.