Bit ću kratka jer nešto mi punjač šteka - oooo neee, slutim koronašku noć bez Netflixa.
dakle, LJUBAV.
Ja, predsjednik nepostojećeg kluba osoba s kriminalno lošim ljubavnim životom i opskurnim ljubavnim zapletima i raspletima kakve Tarantino ne bi smislio čak ni da popije na ex dvije litre votke s kioska. Ja... Rekle su mi frendice da mi se dive jer sam ja ljubavne patnje - prevazišla.
To je nešto novo u meni - raspala mi se veza nešto prije Božića. Naslutila sam i osjećala da mi frajer nešto laže. Znate ono kad nekog dobro poznajete pa kužite kad osoba laže. Kad sam ga s time suočila, njegov obrambeni mehanizam bio je verbalni napad - ON? DA LAŽE? JESAM LI JA LUDA? ON ĆE ZA ŽIVOTA BITI PROGLAŠEN SVETIM! taj fazon.
Meni nakon par dana takvog natezanja, pardon my French, meni je to dopizdilo i sterala ga u lepi kurac. Fala i doviđenja.
Da, jednu večer sam plakala, bila ljuta dva ili tri dana. I, doslovno, prevazišla. Zaboravila, više nikome ne spominjala u razgovoru.
Rekle mi moje cure da kako sam ja ''tako snažna''. I meni je bilo čudno, jer ja bih uobičajeno puno plakala i dugo prevrtala priču, šta je bilo, da je bilo, zašto je bilo itd. Vadila bi 227. korijen iz situacije, a sada nisam. Jednostavno sam bez previše drame odlučila da ne želim biti u ljubavnom odnosu s nekime tko mi bilo što laže. Ne želim jednostavno.
Bilo mi je čudno kako to da ja ne patim, pitala sam staru za mišljenje, a ona je rekla - i žena je u pravu - da je to kako se ja ovaj put ponašam jedina zapravo normalna reakcija, a da plakanja za ljudima koji nas povrijeđuju nisu normalna. Čestitala mi žena što sam konačno odrasla.
Razmišljala sam o svemu tome i, ja filozof, došla do teze da je ljubavna bol kroz medije, filmove i glazbu, glorificirana - prikazana kao nešto skoro pa pozitivno: patiti za idiotom koji nas je povrijedio.
Ljudi moji, realno, svi su zamjenjivi, a posebno idiot koji nas povrijeđuje na bilo koji način. Patnja za kretenom je zapravo stavljanje kretena na neki pijadestal, nešto kao da mu dajemo neki specijalni značaj, kao da je nadčovjek. Brate nije, upravo je suprotno.
Patiti za nekime tko nas, ma koliki klišej to bio, ali - nije vrijedan je vrsta mazohizma naučena iz pjesama Lady Gage u kojima ona plače o tome kako ima milijun razloga da odjebe tipa i da ga moli da joj da samo jedan razlog da ostane - BULLSHIT, TOXIČNI BULLSHIT.
Najbolji savjet koji vam mogu dati je ovaj:
IDI SVOJIM PUTEM, ŽIVI SVOJ ŽIVOT. AKO TI SE NETKO PRIDRUŽI NA TOM PUTU - SUPER. AKO NE, MOŽDA I BOLJE.
Eto, ovo bi bilo puno ljepše napisano i formatirano da ne stresiram oko punjača koji je izgubio kontakt, a neki je full zajeban koji se treba naručiti i čekati mjesec dana i tak neke fore.
No, razmislite o ovom što sam rekla.
*poinnng* - otvaram šampanjac jer prvi put u životu ne vrištim i ne plačem na podu u kupaoni jer je netko pokazao svoje pravo lice - lice idiota.
Post je objavljen 22.03.2021. u 19:13 sati.