Marketing
Tilla Durieux villa Lubiensky
Ja sam spreman za pride,ovaj ili onaj s bilo koje strane,dugine boje daju živost,daju veselje i rasvjetle svakako mračan dan.Sad će biti svega i svačega,ali kako već nekoliko puta naglasih ,ne obazirem se na neke komentare.Ne izgledam baš kao James Dean,nemam niti takav auto,još sam živući,ali sam i dalje buntovnik bez razloga,mada ja mislim da sam s razlogom,jer me osim silne nepismenosti,primitive,gluposti smeta još štošta,a kako ja ne volim suditi nikome,pa niti povijesnim zbivanjima,nego ih gledam kao činjenicu naravno na svoj način,onda dame i gospodo,idemo dalje sa mojim pričama na razne načine.Jedino mi gorko nije jasno,kako su to i tako brzo Hrvati prihvatili običaje,tradiciju i donesenu muziku od onih koji su došli,onda nemojmo suditi o drugima nego se ipak primimo za uha i jako se potegnimo do jako jakog bola,jer se ovako dati izbrisati i dati si nametnuti sasvim drugačiji mentalitet pod istim imenom je sramota za jedan pravi narod autohtoni na svom posjedu.I prije su dolazili ljudi,ali su ovu zemlju gledali kao svoju,a ne kao svoju prćiju koju će donijeti sa sobom.Osim gay pokreta,postoji i puno stvari k tome koje ne bih tako lako pregrizao,kao i sama vjera i vjerska mjesta.Imamo svoja,koja smo izbrisali na račun nekih drugih,a to svakako nije na ponos i čast.Naša stara vredna svetišta su prazna,dok se pune guzice onima koji nama nisu niti dorasli,a niti su nam na nacionalni ponos.Amen.
Zašto? Eto.kiša ,pa zato!Može mi se!!!
Osim dobro uhodanog salona,puno muškaraca ,velikog društva,šaptalo se tada da možda te dvije žene,koje su zajedno stanovale i nisu baš samo u tom nekom cimer odnosu,nego da kod njih postoji i još nešto dekadentno i jako jako čudno,pa smo takvi kakvi jesmo,morali to malo i optračati.Čistam da nam prođe dan.
Ljubav je ipak ljubav,lova je lova.Lijepo bi bilo kad bi sve bilo idealno i na pošten način,ali izgleda da nije sve tako cvjetno kako se čini.A malo morala isto tako ne bi loše bilo u ovo čudno vrijeme u kojem živimo.
Svaki rat iznjedri svašta,toliko puta opisano od strane pisaca,dokumentaraca,novinara i filmaša i svako od njih ostavlja jako ružan osjećaj i trag u svakom od nas i nosi nam depresiju vrijednosti,pa je i ova priča potaknuta time,zaista na marginama.Nikad dobro za nekoga,a nekome uvijek dobro.Samo treba imati džon umjesto obraza i dobrog krojača ,koji se može nositi sa vjetrobranom.NI za vrijeme one strašne NDH-azije,a niti kasnije za vrijeme socijalizma na ovim prostorima nije bilo dobro za pojedince,a o današnjici neću još,prerano ,mada bi se moglo osvrnuti na jako puno stvari.Dvije cimerice zajedno sa svojim društvom i umjetninama koje su skupile,pa je u njihovim salonima visio i Chagal i Klee ,a i ostali tome slični,jer su dame voljele što društvo a što umjetnost,nikad nisu u to doba imale mira,pa su stalno bile pod prismotrom da ne velim pod teškom krađom i otimačinom,jer se naravno uvijek nađe talenat koji bi htio što više za sebe,a poglavito ono što nije njegovo.
Sama ta villa u toj krasnoj Jurjevskoj ulici,već skoro pa na obroncima Medvednice iz koje struji uvijek svježi zrak prema tom dijelu grada promijenila je mnoge vlasnike,od samog investitora podbana Živkovića,a sagrađena je u historicističkom stilu 1881,mada se nalazi ovdje i neorenesansa,a njezin arhitekta Waidmann zaista se potrudio projektirati jednu od najljepših villa uopće tada u Zagrebu,pa preko biskupa Strossmayera koji ju kupuje za svoju nećakinju Albertinu pl.Adrowsky,a od nje je nasljeđuje njezina kći,najpoznatija vlasnica kuće Zlata grofica Lubienski. Sama grofica bila je veliki sakupljač,kolekcionar umjetnina,a posebno kad se ,bježeći od Hitlera,nacističke invazije na Beč i na Austriju njoj doseljava glumica Tilla Durieux,koja donosi i svoju kolekciju slika i ostalih vrijednih umjetničkih svjetskih djela.Sama Tilla prvo je od Adolfa bježala u Švicarsku,i onda neutralnu,a poslije toga zatičemo je u Opatiji,a onda se doseljava k svojoj prijateljici u Zagreb i tu ostaje do 1955 godine,kad odlazi u Berlin,ali bez slika i umjetnina.Tek je puno godina kasnije obitelj dobila pravo na neke umjetnine.Radiš,radiš i onda ostaneš bez toga,zbog nečije pohlepe.Tilla se nekoliko puta udavala,i premda se sumnjalo u čudnu vezu dviju žena.Voljela je Zagreb ,i zagrebačko društvo,pa je u tim salonima vječno bilo veselo.Možemo navesti da je k njima zalazio i kasnije veliki dirigent,potomak stare plemićke obitelji genij Lovro von Matachich.
Neke od slika ostale su Zagrebu kao Chagalova „dama s pticom“ u muzeju grada Zagreba,a ostalima neki drugi puta,i premda su kao čuvane,vjerujem da ih nekoliko „novih“ obitelji ima u svojim kolekcijama.
Dosta je bilo mojeg povijesnog pregleda te krasne vile,koja je sada obnovljena! Osim slavnih vlasnika koji su davali štih gradu,danas ima i opet štih ali nije gradu,nego sebi i sebi.....Čudna neka vremena.....
Post je objavljen 22.03.2021. u 15:06 sati.