Vampirica
Volio sam se u rano jutro probuditi, prije nje, pa se potiho iskrasti iz spavaće sobe, ne budeći je. Prije nego li bi izašao iz sobe, spuštao sam pogled na njenu crnokosu glavu položenu na bjelinu jastuka i sretan tiho zatvarao vrata pri izlasku. Nisam je želio buditi, želio sam je voljeti. Na sve moguće načine. Nisam siguran da je ona to shvatila, iako se ponekad ponašala kao da čita moje emocije. U tim me trenutcima činila sretnim i za to ću joj uvijek biti zahvalan. Sreća nije trajno stanje, shvatio sam to odavno, pa sam grabio komadiće sreće tu i tamo kad god bi bio u prilici.
Dok me ljubila … dok me gledala plavim pogledom … dok bi se smijala … dok bi se gola izvijala ispod mene … dok bi … bilo je bezbroj tih „dok bi“ i svi su me činili sretnim. O zadovoljstvu, onom putenom, bolje da ne govorim!
Mislio sam, da sve znam što se putenosti tiče, a sa njom sam otkrivao nove putove, nove vrhunce i nikad kraja iznenađenjima nije bilo: rađali su se novi svakog dana i svake noći. Počeo sam se bojati svojih misli: je li ona žena mog života? Je li vrhunac mojih osjećaja vezan uz nju? Sreća i strah komešali su se u meni i sudarali nemilosrdno poništavajući jedno drugo ostavljajući me na momente praznog, u ništavilu, i to je bilo i gadno i bolno i plašilo me i počeo sam zazirati od osjećaja prema njoj, od ljubavi, od strasti, nastojeći sve to svesti na razumnu mjeru, ali što je razum i što je mjera, kad je ljubav u pitanju?
Konačno, nakon nekoliko mjeseci snebivanja, odustao sam od svega, prepustio se njoj i svojim osjećajima, zabranivši sebi razmišljanje, zabranivši sebi kolebanje, uvjeravajući samog sebe da je sve to normalno, prirodno i da me ona voli i želi i zbog toga se živi, jer upravo je to začin života.
Prepustivši se sreći, zaboravljajući da iza sreće dolazi nesreća, uživao sam u njenom zagrljaju sve do one noći, kad je pun mjesec carevao na tamno-plavom noćnom nebu, a ona se, jašući na meni u strastvenom ritmu u kojemu smo oboje uživali osmjehnula i zubi, oštri zubi joj bljesnuli, prsti joj se pretvorili u oštre kandže, pa se sagnula prema meni, prema mom vratu i oštro nemilosrdno zagrizla stežući me u strastvenom zagrljaju nogama oko mojeg struka.
Osjetio sam kako me snaga napušta, i ne samo snaga, već i život, ali kretanje njenih bokova i dalje su mi pružali nasladu i nisam imao ništa protiv da što me vode u Ništavilo.
O, slatka smrti, dobro došla!
Copyright © 2021. by misko- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Post je objavljen 22.03.2021. u 14:51 sati.