Marketing
Poezija vode...
Zarobiti ružin cvijet, pjevati kao slavuj i reći "Volim te", sa žudnjom da planet ispuni osjećanjima. Sapho je čežnju, san, ljubav pretočila u poeziju.
"I sve ljupke pjesme što ih stvori nekad
Anakreontova lira
Izbrisalo nije vrijeme
Još uvijek žar i ljubav naša srca dira
Što ih je s pjesmama
Eoljanka, djevojka Sapfo
Povjerila zvucima harfe"
Horacije.
"I sve ljupke pjesme što ih stvori nekad
Anakreontova lira
Izbrisalo nije vrijeme
Još uvijek žar i ljubav naša srca dira
Što ih je s pjesmama
Eoljanka, djevojka Sapfo
Povjerila zvucima harfe"
Horacije.
Jednom davno na maloj željezničkoj stanici u zenitu ljetnog dana upitah dječaka očiju boje sna
Odakle dolazi voda?
Iz zemlje, reče mi dječak
Mnogogodina kasnije u Dubrovniku na skalinama je trubadur sa gitarom i psom pjevao poeziju kiše...
Odakle dolazi voda? upitah
Ispričat ću ti jednu davnu priču
u tom će mi pomoći moja muza
kol'ko se može kad se nekog voli
i čudna kako je poezija suza... odgovori mi pjesnik.
Na delti ljepote,
Tamo gdje rijeka grli more, a želje razbijaju tišinu
neka zalutala barka
spusti jedra na pješčanom žalu vjerovanja.
Ruke mjesećine raspletoše kose
Anđeoskog sjaja.
Dlanovi neba padaju sve niže
i mrtva ljubav u osvit novog dana
a sve su, sve su jači zagrljaji kiše
i stara pjesma starih oceana...
Golubije krilo zagrlilo jutro,
nebo rominja poeziju kapi,
u dašku zanosa čujem vrijeme,
mudrost osmišljenu zbiljom.
Niz tvoje lice sada teku rijeke
za nečim dragim što bez traga ode
a oči boje meda kriju lijepu tugu
i neku čudnu poeziju vode.
Prevrtljivi Protej pokazuje svoja lica,
proriče preobražaj svijesti,
igra se valima mora,
vrednuje pjev oceana.
Od mene samo sjecanje ti osta
i jedna rijeka za ljubavi što vapi
i nešto malo izmrvljena bola
i čudna, čudna poezija kapi.
Iz stigme prošloga izrasta ljiljan,
marijansko znamenje u oknima kiše.
Sličan amfori punoj suza
uranja u srce.
Da ja sam umro i više me nema
na mome grobu tek trubadur piše
u tvojoj kosi tuga vjetra spava
i čudna, čudna poezija kiše.
Tvoj glas plijeni tišinu,
stara pjesma ubija strahove,
donosi radost
nebesku…
. Za medjunarodni dan vode izmiješali smo poeziju kiše, poeziju kapi, poeziju suza, stihove davno napisanih pjesama, u dijalog o poeziji vode..
Voda osjeća, ona čuje, možda vidi, ali sigurno pamti i sjeća se, tvrdi nam današnja znanost.
Oćutimo moć vode, titraje kristala u sebi, osjetimo njeno djelovanje, to je jedan od oblika samoizlječenja, voda je lijek koji mi sami u sebi svojim sudjelovanjem u poeziji vode stvaramo.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 22.03.2021. u 07:17 sati.