Isus na gori Tabor
Dok stoji, kao da izlazi sav sjaj iz Njega,
kao da se sa svjetlošću Neba pomiješao,
visoravan planine postade fosforescentna
a Isus usredotočen Gore, u slavi je Neba
Obasjan sa žarkom svjetlošću svemiru,
rječju neopisivo, staji kao na nogama
uzdignut iznad zemlje nad zelene livade
između zelenila svjetlost kao da isparava
Na tom mjestu svjetlo čini da se uzdiže
kao da je sve živo, da bi se oko prevarilo
zelenilo trave nestaje pod slavnim stopama
svjetlo treperi, leluja, kao usijane boje dana
Isus stajaše nasmijan Licem prema Nebu
sred viđenja koje ga uzdiže začuje:„Učitelju“
uz osmjeh okreće pogled i uputi prema Petru
a on će „Dobro je ovdje biti s Tobom učitelju!
S Tobom, Mojsijem i Ilijom, mogu vam služiti,
Isus gleda Petra Ivana i Jakova, te se nasmije
pogledom koji ih grli s ljubavlju i ulijeva snagu,
Ilija i Mojsije pogledaju apostole, braću dragu!
Isusove oči sijevnu zrakama što prodiru u srce
apostoli zašute, i ne usudiše se što drugo reći
u strahu, izgledaše malo sneni kao omamljeni
kao da su iza zavjese u magli oblaka skriveni
Zavjesa ih je ovila, odijelila Trojicu proslavljenih
jedan jak i skladan glas zatreperi i prostor ispuni,
trojica apostola padnu licem k travi kao pokošeni:
Slušajte Ga, u Njemu je milina, Sin je moj ljubljeni.
Post je objavljen 21.03.2021. u 09:31 sati.