Nekim ustaljenim redosljedom šutim.
Zamišljen u ocrtanom krugu.
I zbrajam rijetkosti pa ih mutim,
Tko može razvodniti tugu?!
Moglo bi me se ništa ne ticati.
Odbrojavam različitosti među nama.
Osjećam, ne mogu se micati.
Osjećam, prožima me tama.
I sve se slaže kako ne treba.
Krivom logikom se struja širi.
Kažu, što si stariji da si ko beba.
Pa se ovaj um usudom miri...
Post je objavljen 10.05.2021. u 06:34 sati.