Čitam jučer kako se neki asteroid približava Zemlji brzinom od 100000 km/h i već sam se ponadala pravom smaku svijeta, a ne ovim jeftinim nadomjescima iz horor filmova C produkcije.
Kad ono ništa, opet će nas fulati.
U nedjelju.
Čak i tu nemamo sreće, ono malo šanse da nas strefi ne pada na radni dan.
A ja se pitam kol'ko astronomski mala je mogla bit' ta šansa?
Al' opet, dobro da je danas
Na radni dan, a ja ću ostat doma
Uz hit dana apokalipsa sa vašeg balkona
A opet, gledajući već godinu dana kako nas "struka" vodi kroz krizu malo se ipak nadam da je neki stručnjak u NASA-i jednako stručan pa se preračunao. I možda ovog puta budemo bolje sreće nego prijašnjih krajeva svijet(ov)a.
U anketi
Da se asterooid približava Zemlji i puknuti će u nju vi bi:
a) molili Boga da padne radnim danom i izvadili kompilaciju za kraj
b) cjepili se AstraZenekom, bolje da vas ugrušak pogodi prije od asteroida
c) sjedili doma i čekali, slijedeća dva tjedna su ključna
d) nazvali šefa da vas u ponedjeljak ne mora čekati
e) rekli jednom u životu ono što stvarno mislite a ne ono što se očekuje od vas,
ja bi definitivno izabrala odgovor pod a.
Prije toga nazvala bi par dragih ljudi i rekla im da volim. Tako će znati da je sad stvarno kraj kad je mene omekšalo.
I šefa, naravno, javiti mu da me u ponedjeljak ne mora čekati. Reda mora biti, ne smije se neopravdano izostajati s posla niti nakon apokalipse.
No, učili su nas kako nas ništa ne smije iznenaditi, pa ćemo dalje nastaviti po starom, pa kud puklo da puklo.
Jučer s posla zovem muža doma, okrenem broj kad ono javi se policija.
Usrala sam se živa, već sam vidjela kako mi po stanu trči CSI i neki švapski Horejšio.
Od šoka poklopim slušalicu.
Pomislim, čekaj malo, nije mi se javio Horejšio nego automat koji kaže da počekam jer su sve linije zauzete.
Naravno da je zauzeta kad Helga i Hilda prijavljuju susjede po cijeli dan.
Provjeravam broj koji sam nazvala i skužim da sam zajebala zadnji broj u predbroju.
I sad si mislim, samo se meni može dogoditi da imam isti broj kao neki službenik policije.
Da me oće takva slučajnost strefit kad izvlače loto.
Pa da imam iste brojeve kao dobitnik jackpota.
Pa odletim na Bora Boru uzgajati morske pse, plivati sa njima pjevajući.
Da mi je biti morski pas
bar jedan dan
jedan sat, jedan tren
biti morski pas
P.S. složila još jednu sliku, ne pogodi li nas u nedjelju, konačno krećem na Merlinicu iz jednog od prethodnih postova.
P.P.S. samo za Vandu i Lojzeka u sikret hedkvoteru