I tako,
ipak se danas osjećam bolje.
Kada radim,
puno toga ne stižem,
ali onda nemam moralnu obavezu sama sebi
i grižnju savijesti zbog nestizanja :D
(e, da, tko NIJE , neka obavezno posluša muziku iz donjeg posta,
a na YT ima i drugih izvedbi - divno je!)
I tako,
išle smo psihologici
(i po defoltu psihijatrici)
zaključak je da nema psihoza i psihičkih bolesti,
tek tegobe odrastanja. :D
Nije da se to nije znalo,
ali sad su i vanjski izvori to potvrdili.
Svejedno,
škola nam nije mila,
društvo također,
a u protoku vremena očekuje se i promjena situacije.
Neke situacije se zaista i mogu mijenjati.
Ako kanim neumrijeti od svisavanja i čemera,
moram biti i orijentirana sam na pozitivne ishode,
čak i tamo gdje drugi ne mogu vidjeti iste,
ili ih smatraju ludostima.
Orjentirana sam, dakle, na ludosti,
očekujem najluđe ludosti,
najljepše,
najekscentričnije,
najšašavije,
najzabavnije
najljubavnije ludosti,
Ispred i Iza Vela.
Uopće se ne šalim.
Smrtno sam ozbiljna.
Tako i onako nemam kuda,
pa zašto onda od toga ne napraviti vrhunski doživljaj?
:))))
Priznajem da se sve više osjećam kao posvemašnji outsider
no i to me ne obeshrabruje, nego, dapače, osnažuje
i gura naprijed,
u vlastito ludo ostvarenje.
Nemam pojma kakvo je
(tek djelomice imam sliku)
ali očekujem da je vrhunski dobro, povoljno i ugodno
za mene i one oko mene.
E, sad,
praktične stvari,
tko mi zna reći,
zašto tako malo osmica vozi
u odnosu na šesticu i dvojku,
zašto tako puno četvorki, dvanaestica i jedanaestica vozi
u odnosu na četrnaesticu!?
Pa jesmo li mi građani drugog reda,
a Bandiću na Nebeskim Poljanama,
kaj bumo s tim?
:)))
Post je objavljen 19.03.2021. u 15:17 sati.