Pogled s gore Tabor
Na jezeru lađe mašu raširenim jedrima
lagano nagnute prema plavetnim valovima
sabrane u igri valova na laganom vjetru
nabiru se i klize sa živošću galebova
Tako dražesno poput snježno bijelog leta
vodomara što klizi valom za svojim plijenom
iz modrog prostranstva izlazi žila plavetnila
tu voda je tamna u sjenu stabala se slila
Jordan izgleda kao ravan potez kistom
zelene ravnice rasute su sa obje strane
glavne ceste žute su crte usred ucrtane
iza plodne ravnice smeđi trag sela stane
Vidi se raslinje razno, rasuto raznih boja
kako se smiješi krasnom suncu koje sija
tu diše ožujak, proljeće u svoj prostranosti
tu raste žito zeleno, gusto po darežljivosti
Lelujaju žitna polja, klati se zeleno more
obilje latica klati se mirisom ranih voćaka
talože se poput bijelih i rumenih oblačića
na malo cvjetno more skupljeno oko vode
Tu su ocvale cvjetne livade bujnoga sijena
žmirkaju, a ovce pasu poput hrpica snijega
nabacane amo-tamo po zelenim pašnjacima
u blizini brda, na niskim malim brežuljcima..
Vrh Tabora sjaji kao veličanstvo Lica i Tijela
jednak sjajnosti haljine koja je crveno-tamna
pretvara se u čas, u odsjaj bisera i dijamanta
nematerijalna tkanina ističe se bojama zlata
Njegovo Lice sunce je razigrano, sjaj zvijezda,
na njemu se presijavahu oči nebeskog safira
izgleda višeg stasa, proslavljen se uvećava
uzdignuta Lica, nasmijan, s Ocem razgovara!
Post je objavljen 19.03.2021. u 10:36 sati.