na karti suše nalazi se i njegovo
smeđe, popucalo polje života;
na rubovima je sparušena razboritost,
nestalo je zeleno, usjeva je sve manje.
možda kiša nikada više neće pasti.
ona ga budi noću, provjerava je li živ.
zašto? ne čujem da dišeš, kaže mu.
ne kuha mu čajeve dok hropti,
već govori da ide doktoru.
kasni u polasku i dolasku, prigovara, prigovara,
uspoređuje s prinosima na najboljim oranicama.
vjeruje da tako iskazuje brigu,
da zaustavlja zajedničku sušu,
a zapravo raspiruje sile poremećaja.
on čuva svoje samopouzdanje,
spriječava rušilački pritisak i komadanje,
ranim otkrivanjem ubojitih projektila.
ne dopušta pristup svom sibiru,
spreman je za hladni rat.
on je rusija, ima snažne odgovore na
umno ograničenu strategiju njenog obuzdavanja.
možda kiša nikad više neće pasti,
ali to nije istina nego zastrašivanje.
Post je objavljen 18.03.2021. u 16:56 sati.