Otkotrljaše se godine moje, brzinom lavine u najžešćem padu, u sladište prošlosti, patinom vremena prekrivrenom do neprepoznatljivosti, čak ni neslućenosti.
U godine koje kotrljaju mi se ususret, zajurit ću se, instiktom, vjerom, osjećajima ( iskustvo je i tako precijenjeno) i nek profulam sva sigurna raskrižja i nek završim u oku orkana!
1000 oluja, prije, nisu me spriječile u tom, neće ni ove, predstojeće, vremenom mi ograničene.
Molim se samo, na svim jezicima, svih molitva, za sekunde oaza lijenosti, letargije, malešna utočišta odmora i kaplje odmaka, da mogu dalje, silovito...do kraja..
do kraja...kad konačnim kotrljanjem, otkotrljat ću se u..spokoj..možda...
SAD .. želim, mogu, hoću ( i ne znam, a to je ljepota) SVE!!!
Post je objavljen 18.03.2021. u 15:48 sati.