Još jedna tužna večer,
i nikoga nema
da osamu razbije
nikoga nema, da osjećaj pokaže
Duša je tužna i žedna
puna ljubavi, bijedna
Razgovaram sa ništavilom,
mrtvim stvarima, jer ljudi,
se ne udostoje doći
ne sjete, da pitaju za mene
Usnulo je tijelo moje,
još malo, i kao da spava
teške su mu vjeđe,
plug života, izorao mu je srce
I nikoga nema, da me čuje
I nikoga nema, da me vidi
Nitko nije bio tu da mari
A bijah sam,
"...i u tamnici
i ne pohodiste me..." (Mt 25,43)
Nije vas bilo briga.
Nikoga.
I rekli su neki,
"trebaš biti pozitivan";
uvjetovali ste tuđa osjećanja
Kada sam bio pozitivan,
za tuđe društvo, nisam bio željen
Pozitivan sam ja
I srce u svjetlosti se
toliko dječački razveseli
Ali nisu pozitivne
tuđe misli i srca,
koja gledaju na me
Još jedna tužna večer,
i nikoga nema
da osamu razbije
nikoga nema, da osjećaj pokaže
Razgovaram sa ništavilom,
mrtvim stvarima, jer ljudi,
su samo prikaze u tišini
koji te za malen čas
zaborave
Post je objavljen 18.03.2021. u 00:37 sati.