PUT NA NA GORU TABOR (1/3)
Tko ne vidje tu vedru ožujsku zoru
on ne pozna dar probuđene prirode
u proljeće kada postaje djevičansko
najljepše, djetinje, nevino u prizoru
Bit ću jedno sa Ocem svojim, Isus reče
budite sa Mnom, htjedoh, jer vas ljubim
na Taboru je rosna trava meka i cvjetovi
koji se jutrom bude kao novorođenče
Miris zraka, umivenog rosom u miru noći,
izgubio je sav prašnjavi zadah zasićenosti
sve do stare utvrde za sastanak na Vrhu
na sastanak s Ocem žurno treba doći
Oh, moj Gospodine! Uspinju se visinama,
od kuda oko kruži širokim prostranstvima
do daljina prema plavetnim valovima Neba
za vedra danu vidi se kao posred dlana
Genezaretsko jezero kao komadić neba
sišlo je svo i utopilo se u pogledu zelenila
kao modri tirkiz sa ovalnim smaragdima
koji se igra, prelijeva i zrcali u kapima
U osmijehu tek rođenog ranog svitanja
tri učenika zadrjemahu dok ptice se bude
uz šuštanje krila izgovaraju prvi „ćip-ćip“
kao uvod u pjev čavrljanja čitavog dana
Sva svjetlost nebeska u sjaju Svemira
obasjava Ga po odsjaju Njegova svjetla
Lice Mu zasja zrakama nebeskog sunca
i Tabor preobrazi zrakama Božjeg mira.
Post je objavljen 17.03.2021. u 12:28 sati.