Uvijek ista špranca kod mene. Papir u ruke. Olovka. I nabacivanje poslova. Uvijek sve mora bit napisano. To je već pola obavljenog posla.
1.- Srijeda, rano ujutro, odlazak za Split. Roki sve teže podnosi vožnju. A loše podnosi i valjanje. Ne znamo opciju. Trajekt Vela Luka-Split ili autom Vala, Korčula, Orebić, Trpanj, Ploče, Split. Odlučit ćemo zadnji čas. U oba slučaja ustajanje u četiri. Do prve destinacije imamo vožnje.
2.-Starome posložit tećice u ledenicu. Na svakoj napisat šta je unutra. U frižider mu dodat spizu za doručke i večere. Ostavit lijekove. Robu za nedjeljno kupanje. Osmosmjerke. Prebacit telefon u prizemlje. Dat mu sitna hortikulturna zaduženja oko kuće. Ako vrijeme dozvoli. Da se zabavi i prikrati vrijeme. To mu je domaći rad.
3.- U Splitu obavit obaveze s drugog popisa. Onda samo druženje, maženje i ispunjavanje gastro želja po maminom receptu. Jer "mame kuhaju najbolje." Cure i Slatkiš već nam titraju na višim amplitudama. I naravno, druženje s prijateljima. Oni su se cijepili. A mi dolazimo iz beskontaktne zone. Trebalo bi bit sigurno.
4.- Vratit se u Valu. Napunjenog srca. S osmjehom na licu.
To su najdugoročniji planovi koje se uopće usudim raditi. Dragi ljudi oko mene iznenada nestaju. Njihovo nestajanje me naučilo još više cijenit dan u kojem jesam. A plan za tjedan je avantura kojoj se radujem.