Marketing
Ona će meni da je to njezin mačak …
Na posljednji post o obiteljskom mačku Mačetu, mama je odgovorila svojim viđenjem na situaciju.
"Čitam i ne vjerujem.
Piše mala kako ima mačka starog tri i pol godine, kako je uopće završio kod nas i što je sve s njim prošla, a što će još proći ne zna se jer, fala bogu mačka ima devet života.
Inače, mala je moja starija kćer koja je samo po konstituciji mala, po svemu drugome je upravo toliko koliko ima, a bome ima. Da je od majčinstva i na mene, imala bih ja već unuče u maloj školi. Ali nije.
Pomalo … za sada ima spremna imena za potomke (a kakva su bolje da ih nema).
Ona dakle, ta moja mala - starija ima mačka tj. misli da ima mačka, a zapravo ja imam mačka.
Ima ona i mlađu sestru iliti ja mlađu kćer koja bi ponekad trebala nahraniti tog mačka, iščešljati mu dlaku ili očistiti pijesak. Ponekad se i sjeti. Ponekad ga se sjeti i naš Pater familias. Shvaćate poantu?!
Lijepo molim gdje je mačak, dok je ona, prvospomenuta koja stavlja pravo na njega, po Osjecima, Zagrebima i Rijekama?!
Ta prvospomenuta savjest smiruje time što „plaća alimentaciju“ za njega, ako ne zaboravi. Ali mu onda brže-bolje kupi jastuk, igračku ili vrhunsku hranu i savjest opet mirna. Jer ona ima mačka … i što je sve s njime samo prošla, cccccc.
Ovako je to bilo …
,ajde, nahranit ćemo i napojiti to slijepo siroče, odvesti vetu da ga pregleda i da mu terapiju. Čim ojača i dođe k sebi ide na udomljavanje, nema rasprave. Nikakvo davanje imena (zato je i dan-danas Mače), nikakvo vezivanje za tog malog štakora (fakat je izgledao i gore od tog kanalizacijskog prljavca).
Dan po dan, mjesec po mjesec i mali sve draži i slađi - oči se otvorile, dlaka se očistila, trbuščić se zaokružio, nožice ojačale, njuškica ružičasta… Naučio gdje se jede i pije, gdje se piški i kaki, gdje se spava, po čemu se smije penjati, s čim se smije igrati. Pa kad smo ga već tako lijepo odgojili nek' ostane, šteta ga je. Samo ćemo ga kastrirati, kažu bit će zdraviji i neće odlutati za „suknjom“.
Onda nas je skužio, volimo ga – vrijeme je da od nas napravi sluge.
Sad spava gdje ga je volja, uvijek na drugom neprimjerenom mjestu. Neće jesti svoju hranu ako sa našeg stola miriše bolje. Voda se pije najradije iz tuša, a onda se capka po čistim podovima. Nužda se vrši isključivo na dvorištu koje god doba dana / noći bilo (što i nije loše, priznajem). Otvori mu vrata stoput dnevno jer se ide igrati, ili odmjeravati snagu s drugim mačorima, ili samo landrati po stubištu pa ako mu se svidi i zaviriti u tuđi stan. On će se maziti kad je njega volja, onda moraš, oš – neš - unosi ti se u lice i uvlači pod dlan. Ali dirne li se u gospodina kad se njemu neće, ne ginu ti zubi i kandže – kadar te je unakaziti kao najgoreg neprijatelja. Čisto da te podsjeti 'ko je tu gazda – mačak, a ne Medved.
Zaboravio je on, a čini mi se i ona moja mala – starija, tko ga doktoru vozi kad ošine s trećeg kata i odmah na balkon postavlja zaštitnu mrežu; tko mu rane previja jer je mimoza i koža mu ne podnosi vakcine, ampule, injekcije; tko ga danima traži i spašava jer ga susjedi zaključaše na vrelom tavanu; tko ga dehidriranog vozi na infuzije; tko ga sa sobom vodi na put makar se zamjerio s domaćinima; tko mu je našao najbolju tetu-čuvalicu da se ne zamjera domaćinima (…)
Dobro, priznajem … ako baš ne odradim sve ja, onda zasigurno o svemu tome vodim računa i ustrajem da se stvari riješe. Na postavljanje mačjih vratašaca na ulazu u zgradu čekala sam više od godine dana no tek su postavljena kada je s trećeg kata svako malo počeo silaziti moj suprug, da gospodinu mačku otvori vrata.
Moj muž ima zlatne ruke, pogotovo kad mu dosadi koristiti noge.
Ona će meni da je to njezin mačak …"
Hvala mami na postu!
Rica.
Post je objavljen 14.03.2021. u 16:02 sati.