Ihtis (grč. 0ǸÍÂ: ikhthys - riba) je kršćanski simbol koji je već u prvoj Crkvi korišten kao akronim za izraz: »Isus Krist, Božji Sin, Spasitelj.«
Na hramovima ispisan znak Ihtis je svjedočanstvo našeg izranjanja iz nebeskog oceana.
Svakodnevno nestajanje i nastajanje svjetla, uranjanje i izranjanje sunca iz oceana je čudesna iluzija, zabluda misaonog uma. Skrivala sam se u njedrima tišine čuvajući dane i noći u neizgovorenom razumjevanju kozmogonije vremena. Voljela sam misao o bezimenom prividu na nebu osjećanja. Promatrala sam pučinu i pješčani žal. Na pjesku je procvjetala plava ruža, bezimena silueta nad oceanom sna je bere i daruje mi...odsanjala sam iluziju.
Iza korote je kucalo razgoličeno srce. Naslućivalo ritam tvog imena. Nestajalo je u košmaru misaonog režnja. Bio si plijen sjenki uma koje su bdjele nad vratima zbilje, zaglušivale zov nutrine.
Iznenada osjetih bljesak iza misli. Iz mjerice samoće je izronila istina. U kapi sjećanja vidjeh tvoje lice. Na obodu tvog osmijeha prepoznah stazu kojom moram krenuti. Krenula sam. Glas je stigao kasnije.
Sanjačice plavih daljina izroni iz puti noćnog lazura, izađi iz ognja sunčane svjetlosti, zaustavi ples sjena u svjesti, izbriši razdaljine i... govorio si.
Izronih iz sna u san.
Kazivao si poeziju drevnih oceana. Skupljali smo školjke u pjesku uvale djetinjstva, živjeli san Ivanjske noći, preskočili vatru, rodila se ljubav. Osjetih uzaludnost umiranja bez prisutnosti smrti. To je bilo mučenje, bezrazložno buntovništo mladalačke svijesti.
Na žrtveniku mladog dana je zablještala zlatna hostija. Anđeo vatre je pobijedio demona s mačem. Na pučini vidjeh veliku ribu. Nestajala je u točki u kojoj se grle nebo, more i zemlja.
Ihtis, tajanastveni znak vjerovanja u rođenje ljubavi se obznanio svitanjem nove zore.