Do sada smo imali selo Grđevicu koje je nestalo zbog rata, rudarsko naselje Ugljenik koje je nestalo zbog zatvaranja rudnika odnosno, opadanja interesa za ugljenom pa sam nešto napisao o Kruščici koja je bila iseljena zbog stvaranja umjetnog jezera i izgradnje hidroelektrane. Istu sudbinu kao i Kruščica doživio je kineski Shi Cheng kojeg sam dosta "siromašno" zadnjeg opisao. Ovih dana teme vezane uz vojsku su dosta prisutne u našim medijima pa sam nekako krajičkom oka vidio informaciju kako je današnji vojni poligon Gašinci (nekad objekt JNA) izgrađen u blizini bivših sela Veliko i Malo Nabrđe. Sela su tada prisilno iseljena.
Guglajući o ova dva sela osjećaj je totalno drugačiji. Naime, Veliko Nabrđe je bilo većinski srpsko, a Malo Nabrđe hrvatsko selo. Ne moram previše pisati kako se o stvarima u Drugom svjetskom ratu više pisalo. Zbog toga i ova priča neće biti preduga jer nemam namjeru ulaziti u priče o ustašama, partizanima i ostalima. Pa evo, malo osnovnih informacija kojih i nema baš puno jer se piše samo o onome o čemu ne želim.
Veliko Nabrđe se prvi puta spominje u pisanim dokumentima iz 1422.godine kao Naburgia, 1428. ima naziv Naborgya, a 1474. godine naziv Nabergye. Postoji i podatak kako je tada (1432.), Naborgya bila "sjelo kotara". To bi valjda značilo da su bili središte, a pripadala su im sela: Brežnica, Blažinci i Kamenica. Za vrijeme Osmanlija selo se ne spominje, ali se spominje Đakovo. Turci su ga nazivali Jakova i bio je pokrajina. Doselio se velik broj Muslimana pa je Đakovo 1680. godine imalo oko 5.000 stanovnika. U gradu su uglavnom rušili postojeće objekte i izgrađivali nove. Izgradili su naravno, i džamiju. Nakon poraza u Slavoniji Turci se povlače i iz Đakova, ostavivši grad pust i spaljen. Podaci iz 1688. pokazuju da je tada u Đakovu bilo samo 13 naseljenih kuća. Prema prvom podatku o broju stanovnika 1857. Veliko Nabrđe imalo je 578 stanovnika. Broj je stalno rastao, a najveći je bio prije Drugog svjetskog rata ( 1931. - 920, neposredno prije samog rata - 1140). U utorak, 11.kolovoza 1942. seoski dobošar (to bi bio onaj koji raznosi vijesti) Krsta Savić obilazio je selo i čitao naredbu hrvatskih vlasti da svi mještani napuste svoje kuće, ponesu hranu za sedam dana i dotjeraju svu stoku i zaprege na sabirno mjesto. Muškarci su odvojeni od žena i djece i potom zasebnim stočnim vagonima odveženi u Jasenovac, a žene i djeca u logor Stara Gradiška. Iako je selo 1961. imalo 456 stanovnika, iseljeno je, a tadašnja vojska je u blizini izgradila vojni poligon. Država je ljudima isplatila nepoznat iznos odštete.
Popis stanovništva, Veliko Nabrđe
O Malom Nabrđu ima relativno malo podataka. Dobro, nisam ja baš niti tražio puno, budimo realni. Prema onome što sam pročitao pretpostavljam da je bilo hrvatsko selo. Iz podataka o broju stanovnika, a i po samom imenu vidimo da je bilo nešto manje od Velikog Nabrđa (znaaam, no shit Sherlock). Za razliku od Velikog Nabrđa, Malo Nabrđe je puno manje stradalo za vrijeme Drugog svjetskog rata. To je zbog toga što je u Malom Nabrđu živjelo hrvatsko stanovništvo. Zanimljivo, prilikom odlaska stanovništva tamošnju crkvu Srca Isusova u Malom Nabrđu srušili su tada sami vjernici, te građu prevezli u drugu podružnicu župe Levanjska Varoš (slično kao i u slučaju Kruščice o kojoj sam već pisao).
Popis stanovništva, Malo Nabrđe
Uz Malo Nabrđe vezana je i jedna ljubavna priča gradišćanskih Hrvata koju prenosim onakvu kakva je:
"Naime su se u ono vrime ljudi iz zapadne Ugarske masovno iseljavali. To nisu bili samo Hrvati, nego i Ugri i Nimci. Iseljeniki su prošli u Slavoniju u Hrvatskoj, jer onde je bilo djela i dostali su besplatno zemljišće. „Onde su zrušili velike loze i luge, a zato su dostali zemlju“
U Slavoniji su se upoznali i zaljubili dva mladi Gradišćanski Hrvati. On - Antun - je bio sin familije iz Petrovoga Sela, a ona je bila Ana Janiš iz Pinkovca. Mladi par se je zaručio i živio u selu blizu Đakova, tomu je bilo ime Malo Nabrđe. „Tote su živili do konca žitka“
Što se vojnog poligona tiče, napisao sam već da je gradnja počela 1962. Hrvatska je vojska rabila poligon većim dijelom Domovinskog rata, točnije, od 19. rujna 1991., kad je oslobođen od JNA. Do 1995. bio je jedini poligon na kojemu je HV mogao raditi veća uvježbavanja gađanja, a služio je i kao središte za smještaj prognanika, većinom iz BiH. Poligon danas služi za obuku pojedinaca i manjih skupina.
Izvori: 1. http://www.glas-slavonije.hr/175935/4/Djakovo-je-u-Sulejmanovo-vrijeme-bilo-Jakova---turska-pokrajina
2. https://hr.wikipedia.org/wiki/Veliko_Nabr%C4%91e
3. https://hr.wikipedia.org/wiki/Malo_Nabr%C4%91e
4. https://ika.hkm.hr/novosti/nakon-35-godina-crkveni-god-u-malom-nabrdu/
5. https://hr.wikipedia.org/wiki/Vojni_poligon_Ga%C5%A1inci
6. https://volksgruppen.orf.at/v2/hrvati/stories/2652747/
Post je objavljen 12.03.2021. u 20:27 sati.