Odabrala sam ovaj zivot.
Mislim da ga biram svakim danom iznova.
Ali taj prvi korak... Jednom davno.
Imala sam 18 kad sam se prvi put zarucila i otisla od doma. Radila neko vrijeme, pa upisala fakultet.
Bio je to... Zivot koji nisam voljela.
Voljela sam tadasnjeg zarucnika, njegovu obitelj, znanost koju sam izucavala, novo drustvo... Ali nisam bila sretna.
Ne istinski. Na previse nacina me to dovodilo do ocaja.
Zivjela sam kako sam mislila da trebam.
Do proljeca, godinama kasnije, kad je bolest napala i nisam vise mogla zivjeti to sto sam bila do tad.
I otisla sam od svega. Jedini nacin da prezivim je bio odlazak. Iz tog grada, iz tog drustva, iz te ljubavi.
Sedam godina izgorjelo u meni.
Lijecila sam se. Voljela i prestajala voljeti. Skolovala.
Zaposlila. Ponovno upoznala Ljubav. Ponovno se zarucila. Udala. Rodila Malecku.
I ovo je... Nesto u cemu mogu ostati. Razmisljala sam neki dan mogu li pustiti ovaj zivot, ovu ljubav...
I shvatila da nije stvar u tome mogu li. Ucinila sam to vec jednom. Tu sam jer odabirem ostati. Volim jer odabirem voljeti.
Post je objavljen 12.03.2021. u 17:08 sati.