Bio sam svjedok da roditelj dovodi dijete u dom za nezbrinutu djeci jer se ne može o njemu sam brinuti. Tužno je ako jedan od roditelja ili oba zanemari dar koji nam je Bog dao. Tragično je ako zbog nemara roditelja, svoje ugode ili u krizi nemoći i neimaštine, zanemare dijete te ono zapadne u loše društvo, zapusti školu, roditelje, ode putem droge, krađe isl.. Je li moguće da nekima djeca mogu postati višak i smetnja? Rastakanje i razdvajanje obitelji najveća je šteta koju se može doživjeti u ovom nesretnom vremenu. Najveći grijeh koji možemo učiniti u takvoj situaciji je prezreti Onoga koji nam je dao taj neprocjenjivi dar i taj dar zanemariti.
Kad su učenici pristupili Kristu i pitali: „Tko je najveći u kraljevstvu nebeskom?” Nato Isus dozva malo dijete, postavi ga pred njih te reče: „Zaista, kažem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko. Dakle: najveći je u kraljevstvu nebeskom koji se ponizi kao ovo malo dijete.” (Mt 18,1-5) (Nap. za poniznost: prihvaćanje i život po riječi Božjoj, ljubi i čini ono što želiš. Gospa: djeco, kad bi ste znali koliko vas ljubim skakali bi ste od sreće).
Bez obzira na poteškoće s kojima se neizbježno susrećemo, zalaganje za djecu ostaje najveća dužnost roditelja. Unatoč boli, ponekad nezahvalnosti, poteškoćama i suzama, odgoj i skrb sa djecu ostaje najvažniji, najteži a ujedno i najdraži posao. To je dužnost koja se obavlja s ljubavlju. To je jedini ispravan pristup djetetu kao Božjem daru roditeljima. Doći će dan u vječnost kada će se pokazati da li smo postupali ispravno. „Doći će dan kada će kuća biti prazna, posuđe oprano, sobe očišćene i rublje se neće gomilati. Također neće biti nikoga tko će trčati po kući, stvarati buku i neprestano nam praviti posla… Zato uživajmo u svojoj djeci sada, jer nismo svjesni koliko će nam nedostajati sve te stvari na koje se ponekad žalimo, i postati ćemo ih svjesni kad naš dom ostane prazan" (usamljena majka).
Post je objavljen 12.03.2021. u 11:47 sati.