Jer majmun radi što majmun vidi...
Tako nekako ide ona jedna stara stvar ako me sjećanje još dobro služi .
E pa tako je majmunica koja ovo piše neki dan pročitala na grafitu dišpet, kad ono, jebiga, samo anagram.
Nakon posla i večere zna već biti prekasno za šetnje po našoj Pripizdini, pa sam prekjučer protegnula noge u pauzi za ručak.
I čak za divno čudo srela dvoje ljudi.
U zadnje vrijeme kamo god da krenem nema žive duše. Ne znam što se dogadja. Valjda su svi pali u kolektivnu depresiju i ne izlaze više iz home office-a.
No nije da mi sad nešto silno fale.
Da se mene pita onaj dio sa 3 metra razmaka može ostati zauvijek.
U dužinu,
a bogami i u visinu.
Ovi lako riješe problem, jednostavno te zveknu kopitom kad im nešto ne paše.
Drugi pak prijete vatrenim oružjem.
Ono jebeš Njemačku u kojoj nema table sa nekom zabranom ili upozorenjem na svaka dva metra.
Tako da ću slijedeći put uzeti kacigu za svaki slučaj, kad već nemam pancirke pri ruci.